Kolumne

Piše: Muharem Cero – ŠTA KRIJE DODIKOVA MASKIRKA Sve, sve, ali plenarna ne!

Proglašavajući sebe za vitalni nacionalni interes, Milorad Dodik je još jednom potvrdio da je zatočenik opasnih mitomanskih steroida. Politolog iz Laktaša je već u ranim godinama studija morao spoznati da je samoobmana veći grijeh od obmane.

Naivno vjerovanje o sopstvenoj veličini, pothranjeno skupo plaćenim lobističkim pamfletima, onim domaćim, ali i još skupljim internacionalnim stvaralo je privid uspješnosti dosezanja mitskog sna o državi srpskog naroda u okvirima dejtonske Bosne i Hercegovine za prvi korak.

Kratko podsjećanje se kreće u širokoj lepezi samopercepcije DMS tzv. isključivim nadležnostima entiteta. Argumenti ovog prvog pokušaja pili su vode vrlo kratko. Presuda U-1/11 ih je obesmislila i prestali su biti oruđe borbe. 

Godine 2012. u cijelu priču ulazi alatka koncepta sastavljene države. Obiman 47-stranični pamflet, začinjen nemuštim pozivanjem na ustavna rješenja Sjedinjenih Američkih Država, kao navodnom presliku Aneksa IV Dejtonskog mirovnog sporazuma. Ustrojena robusno, ova alatka se pojačavala pa čak ponekad i primala. Vremenom je ona postala stožerni kamen strateškog partnerstva HDZ-a BiH i SNSD-a. Dragan Čović i Dodik su funkcionirali vrlo koordinirano i postizali ne baš velike, ali dovoljno prepoznatljive učinke.

Učinci su prizivali faktičko stanje kao novi ustavnopravni realitet, a uzdali su se u realpolitiku i politički pragmatizam Zapada. Tek presude Ustavnog suda BiH, koje su uslijedile, ona o šumama, vodama, poljoprivrednom zemljištu su zadržale i osujetile projektovani cilj dvojca. 

Samoproglašeni nacionalni interes nije odustajao a parnjak mu zbog straha od vlastite ugrozbe nije više mogao biti pouzdan i očekivani suport. Kako stvari barem danas stoje.

Dolazeći dani u nagovještaju političkih događanja slute najavu nove ustavne krize u Bosni i Hercegovini. Po nekima, ravne onoj s početka posljednje decenije 20. vijeka. Najava je donošenje zakonskih rješenja, ali i političko – ustavnopravnih neobavezujućih akata. Nagoviještena radikalnost ovakvih djelovanja je svakako jedan od jačih udara na Dejtonski mirovni sporazum, možda uz bok onom Jelavićevom proglašenju hrvatske autonomije. 

No, stvari imaju i svoju ustavnopravnu poleđinu i ne može je se zanemariti. Ne treba puno vraćati širi kontekst događanja i uočiti da posljednji pokušaj uzurpacije državne imovine u Rs jeste Zakon o nepokretnoj imovini Rs, po apelaciji članova Predsjedništva BiH Denisa Bećirovića, Željka Komšića, 11 poslanika i pet delegata Državnog parlamenta a koji je imao atipičan način izricanja zaštitne mjere primjene i to prvo odlukom o suspenziji koju je donio visoki predstavnik Christian Schmidt, a tek potom iznuđenom pokajničkom odlukom Ustavnog suda BiH.

Izmjene pravila o radu Ustavnog suda, učinjene po neznanom nalogodavcu, su onemogućile projektovanu blokadu Ustavnog suda Bosne i Hercegovine i u krajnjem, mogućnost sazivanja plenarne sjednice Ustavnog suda koja će svakako imati u dnevnom redu ocjenu ustavnosti neustavnog Zakona o nepokretnoj imovini Rs.

Očekivanom odlukom Ustavnog suda BiH se zaokružuje priča o iznalaženju modaliteta legalizacije uzurpacije državne imovine u entitetu Rs i stvaraju pretpostavke za otpočinjanje procedure rješavanja pitanja državne imovine u Parlamentu Bosne i Hercegovine, a kako je to uočljivo iz najava koje dolaze od internacionalne zajednice i OHR-a. Ekspertna komisija bi koncem augusta ili pak ranije, svoje prijedloge mogla učiniti konačnim i u vidu (kako visoki predstavnik Schmidt izgovara) prijedloga zakona dostaviti Parlamentu BiH.

Da li će se prije akcije OHR-a dogoditi i domaći prijedlog od parlamentarnih stranaka i poslaničkih klubova (a o čemu postoje ozbiljni nagovještaji), ostaje da vidimo.

Ukoliko najavljeno zasjedanje NSRs poluči nagoviještena zakonska rješenja, a Ustavni sud Bosne i Hercegovine donese (gotovo izvjesno) odluku o neustavnosti Zakona o nepokretnoj imovini Rs, prizivati je i očekivati prije svega djelovanje institucija internacionalne zajednice na način kojim bi trebale i morale djelovati domaće institucije, a koje nepovratno zaražene virusom partitokratije unatoč višegodišnjem reformiranju i ojačavanju vladavinu prava, ne mogu isporučiti iz vlastite nadležnosti.

 

Patria

Na vrh