Kolumne

Analiza ● Svijet 2023: BRICS – Samit de-dolarizacije

Južna Afrika je bila domaćin 15.samita BRICS-a od 22-24.avgusta 2023.godine u nastojanju da definiraju svoju ulogu u globalnom ekonomskom sistemu, pošto se o brojnim dokumentima razgovaralo uz prisustvo više od 40 šefova država i vlada, pored lidera zemalja BRICS-a među kojima su Brazil, Indija, Kina i Južna Afrika te ministra vanjskih poslova Rusije.  Kao i obično, ovaj petnaesti samit u historiji grupe bavio se globalnim upravljanjem i neophodnošću reformiranja sadašnjeg (prema riječima učesnika) nepravednog i nejednakog sistema, sa posebnim osvrtom na potrebe za velikim strukturnim reformama globalnog finansijskog sistema, kojim dominiraju Sjedinjene Države od Brettonwoodskog sporazuma[2] iz jula 1944.godine te Nixonovog šoka[3], koji traje do danas.

Samit u Johanesburgu nije običan po svim standardima, jer njegov dnevni red je bio prepun velikih pitanja u svjetlu globalnih tenzija proizašlih iz konflikta u Ukrajini, eskalacije tenzija u istočnoj Aziji,  te mogućeg rata u afričkoj regiji Sahel nakon puča u Nigeru. Afrički kontinent trenutno je diplomatsko bojno polje između Zapada, Kine i Rusije, gdje nastoje da povećaju svoj utjecaj u kontekstu nadmetanja za sirovine i resurse.

Grupa BRICS pojavila se je u javnosti 2006.godine, a prvi sastanak održan je 2009.godine u ruskom gradu Jekaterinburgu. Danas je grupacija sastavljena od: Brazila, Rusije, Indije, Kine i Južne Afrike, a naziv BRICS potiče od prvih slova imena država članica na engleskom jeziku. BRICS sada čini 23% globalnog BDP-a, 42% svjetske populacije (3,2 milijarde) i više od 16% svjetske trgovine. Najnoviji podaci su po prvi put pokazali superiornost BRICS-a nad skupinom industrijski najrazvijenijih zemalja svijeta tzv. G7, nakon što je doprinos BRICS-a u globalnoj ekonomiji dostigao 31,5%, u poređenju sa G7 koji ima udio od 30,7%.[4]

Države BRICS-a nalaze se na tri kontinenta, s velikim razlikama u historiji, antropogeografiji, kulturi, društvenopolitičkom naslijeđu i uređenju te politici. Grupacija je spojila gigantsku ekonomiju Kine sa geografsko prostranom Rusijom, koje su obje nuklearne vojne sile, i imaju pravo veta u Vijeću sigurnosti UN. Indija, čije je stanovništvo već premašilo broj stanovnika Kine, također je peta ekonomija u svijetu i nuklearna sila. Brazil je rangiran na 12.mjesto među najvećim ekonomijama na svijetu i najveća je država u Južnoj Americi, jer uključuje oko polovinu stanovništva te kopnene površine tog kontinenta. Južna Afrika iako nema najveću ekonomiju u Africi, jeste ekonomski iznimno razvijena, pored velikog političkog naslijeđa, koje uživa kao demokratska zemlja, koja je nastala nakon unutrašnje i globalne borbe protiv bivšeg režima aparthejda.

Iako formalno grupacija nije multilateralna organizacija (bez stalnog Sekretarijata), kao što su UN, Svjetska banka (WB) ili Organizacija zemalja izvoznica nafte (OPEC), ona uživa visok nivo političke interakcije (kao što su godišnji samiti te niz ekspertskih tijela). BRICS je postao forum za rješavanje kritičnih globalnih pitanja, kao što su trgovina, finansije, klimatske promjene i energetska sigurnost, te smanjenje dominacije Zapada nad ekonomijama trećeg svijeta preko američkog dolara.

Države članice su u 2014.godine pokrenule Novu razvojnu banku (NDB) sa početnim kapitalom od 50 milijardi dolara. Ova banka djeluje kao alternativa Svjetskoj banci i Međunarodnom monetarnom fondu, za finansiranje projekata infrastrukture i održivog razvoja.

Zemlje BRICS-a su također uspostavile rezervni aranžman (CRA)[5], mehanizam likvidnosti osmišljen da podrži države članice koje se susreću sa poteškoće likvidnosti. Ove inicijative pokazuju namjeru grupacije da uspostavi institucije koje zastupaju interese ekonomija u usponu i predstavljaju alternativu postojećim od zapada dominirajućim globalnim finansijskim institucijama.

Proširenje BRICS-a, te ruski i kineski pokušaj dominacije nad grupom

Prevladavajući politički diskurs na prethodnim sastancima i samitima grupe bio je usredotočen na „jačanje globalnog mira i sigurnosti” i „razbijanje hegemonije Zapada” te stvaranje „multipolarnog svijeta” što je postala prazna fraza nakon ruske intervencije u Ukrajini.

Rusija i Kina bile su aktivne u transformaciji grupe u novi geopolitički i ekonomski blok. Rusija, čiji predsjednik Vladimir Putin nije mogao prisustvovati samitu zbog međunarodne tjeralice, koju je protiv njega raspisao Međunarodni krivični sud (ICC) u Haagu. Rusiji sada više nego ikada trebaju  partneri i saveznici za suočavanje sa zapadnim ekonomskim sankcijama. Kina, čiji je predsjednik, Xi Jinping učvrstio svoju kontrolu nad državom na autokratski način, efikasnija je u širenju svoje vojne i političke moći po svijetu.

Na ovogodišnjem samitu 43 države izrazile su interes za pridruživanjem BRICS-u, a 23 države zatražile su formalno učlanjenje (Egipat, Alžir, Argentina, Bahrein, Bangladeš, Bjelorusija, Bolivija, Kuba, Etiopija, Honduras, Indonezija, Iran, Kazahstan, Kuvajt, Maroko, Nigerija, Palestina, Saudijska Arabija, Senegal, Tajland, UAE, Venezuela i Vijetnam). Rusija je požurila da podrži kandidaturu tri od njenih savezničkih država Bjelorusiju, Iran i Venezuelu, dok je Brazil, prema riječima svog predsjednika Lule da Silve, pozvao na fokusiranje na jedinstvo, a ne na pokušaj suprotstavljanja Sjedinjenim Državama, grupi G7, te grupi G20. Indija također sa zabrinutošću gleda na projekat proširenja, smatrajući ga načinom da se pojača utjecaj Kine, koja ima najveću ekonomiju u grupi.

Sudionici samita BRICS-a nisu se mogli složiti oko pojedinačnih zahtjeva svake države za članstvo. Zbog nedostatka konsenzusa oni su tako pozvali samo šest država, to su Argentina, Egipat, Etiopija, Iran, Ujedinjeni Arapski Emirati i Saudijska Arabija da se pridruže. Njihovo članstvo že započeti od januara 2024.godine.

Tri arapske države Saudijska Arabija, Ujedinjeni Arapski Emirati i Egipat, koje su postale članice grupe BRICS, imaju nekoliko ekonomskih i političkih razloga za ovaj čin, koji može štetiti njihovim tradicionalnim odnosima sa Sjedinjenim Državama. Prvo, prve dvije zemlje su veliki proizvođači nafte, a imale bi koristi od tijesnih ekonomskih odnosa s Kinom i Indijom, a one su glavni uvoznici nafte. Drugo, obje zemlje žele da diversificiraju svoje ekonomije dalje od nafte, a pridruživanje BRICS-u vide kao način za pristup novim tržištima i mogućnostima za ulaganja. Sa političkog gledišta Saudijska Arabija i UAE žele uravnotežiti američku moć na Bliskom istoku pridruživanjem BRICS-u.

Kineski predsjednik Xi Jinping opisao širenje grupe, kao „period preokreta i transformacije” u svijetu.

Reakcije SAD-a su  bile vrlo mlake i bez slanje ozbiljnih političkih poruka. Savjetnik Bijele kuće za nacionalnu sigurnost Jake Sullivan[6] rekao je, da Sjedinjene Države ne vide grupu BRICS kao „pretvaranje u geopolitičkog konkurenta Sjedinjenim Državama“. Sullivan je naglasio da će Sjedinjene Države ići naprijed u smjeru „snažnih i pozitivnih odnosa s Brazilom, Indijom i Južnom Afrikom“, dodajući: „Nastavit ćemo upravljati našim odnosima s Kinom i nastavit ćemo se suprotstavljati agresiji Rusije.”

Republika Turska 

Analitičari tokom ovog samita zapitali su se gdje je Turska danas od ovih događaja? Da li zaista želi da se pridruži BRICS grupi? Da li je to u skladu sa njenom uobičajenom pragmatičnom vanjskom politikom?

Turska je jedna od zemalja, koja je izrazila želju da se pridruži ovoj grupi, ali još nije podnijela zvaničan zahtjev. Predsjednik Turske Recep Tayyip Erdogan je prisustvovao samitu BRICS-a u Johanesburgu 2018.godine.

Nema sumnje, da Turska politika nije ista kao prije predsjedničkih i parlamentarnih izbora u maju 2023.godine. Turska je jasno definirala svoj položaj kada je predsjednik Erdogan, koji je rekao da „okretanje prema istoku ili zapadu nije od naših principa, te da je Turska bliska Zapadu kao i Istoku“. On je sa time demantirao sve analitičare, koji su mislili da se Turska okrenula prema Istoku. Turska je u toku samita NATO u Vilnius u julu 2023.godine čak uslovljavala članstvo Švedske u Alijansi sa svojim članstvom u EU. Turska je u EU čekaonici od 1959.godine.

Nema sumnje da zemlje BRICS-a, žele tursko  pridruživanja, zbog  geografske pozicije i političke težine na međunarodnoj areni. Mada grupacija ima neke predrasude, zbog teškoća, koje pogađaju tursku ekonomiju, kao što su inflacija, visoki troškovi života i nezaposlenost, što bi moglo smanjiti entuzijazam unutar grupe, koja traži ekonomije u usponu.

Ulazak Turske u BRICS grupu predstavlja gubitak za tursku ekonomiju, jer su najveći ekonomski partneri Turske EU, SAD i Velika Britanija. U 2022.godini, 26% uvoza robe Turske dolazilo je iz EU, a 41% izvoza robe zemlje je otišlo u EU. Ukupna robna razmjena između EU i Turske u 2022. iznosila je 198,1 milijardu eura (3,6% ukupne trgovine EU sa svijetom). Obim trgovinske razmjene između Turske i Kine je u korist Kine, tako da je uvoz iz Kine iznosio 41,35 milijardi dolara tokom 2022.godine te izvoz Turske u Kinu iznosio je 3,28 milijardi dolara (prema bazi podataka UN COMTRADE o međunarodnoj trgovini).

Ekonomski rast zemalja BRICS-a

Nedavni podaci otkrivaju superiornost grupe BRICS nad grupom sedam najznačajnijih industrijskih zemalja svijeta G7, koji uključuje Kanadu, Francusku, Njemačku, Italiju, Japan, Ujedinjeno Kraljevstvo i Sjedinjene Države. BRICS grupa posjeduje 50% zlatne i valutne rezerve svijeta. Robni izvoz grupe na kraju 2021.godine iznosio je 4,6 biliona dolara, što predstavlja 20,7% ukupnog svjetskog izvoza robe, dok je robni uvoz iste godine iznosio 3,9 biliona dolara, što predstavlja 17% ukupnog svjetskog uvoza robe. Robni izvoz Grupe G7 iznosio je 6,3 biliona dolara, što predstavlja 28,1% ukupnog robnog izvoza u svijetu, dok je robni uvoz iznosio oko 7,6 biliona dolara, što predstavlja 33,5% ukupnog uvoza robe u svijetu.

Očekuje se da će do 2040. godine BRICS doprinijeti više od 50% globalnog BDP-a, jer će proširenje u okviru BRICS Plus, kroz pristupanje niza velikih zemalja omogućiti postizanje nivoa od 50% globalne proizvodnje roba i usluga.

Samit o budućnosti američkog dolara

Grupa BRICS nastoji stvoriti novi svjetski (monetarni) poredak, koji se oslanja na lokalne valute daleko od transakcija u US dolarima, a postoji stvarni trend članova BRICS grupe da donose neke odluke, kako bi smanjili udio dolara u globalnim transakcijama te nanijeti ozbiljnu štetu najmoćnijoj valuti na svijetu. Ovaj trend je podstaknut odlukama RIC-a: ruske, indijske i kineske centralne banke u multilateralnom monetarnom sistemu te plaćanje u domaćim valutama.

Stručnjaci Međunarodnog monetarnog fonda u martu 2022. izdali su upozorenje, da bi stroge finansijske sankcije Rusiji mogle zaprijetiti da postupeno oslabe dominaciju američkog dolara, da dovedu do multilateralnijeg međunarodnog monetarnog sistema i ohrabre pojavu malih valutnih blokova zasnovanih na trgovini između određene grupe zemalja[7].

Usprkos stalnom govoru o „de-dolarizaciji” te relativnom smanjenju udjela, skoro 60% globalnih deviznih rezervi je u US dolarima, a 88% međunarodnih transakcija bile su u dolarima do kraja 2022. godine, prema podacima MMF-a.

Dominacija američkog dolara u globalnom finansijskom sistemu, veliki je izazov za BRICS, da uvede svoju vlastitu valutu, jer dolar je još uvijek osnovna valuta u globalnoj trgovini, i vodeća valuta u globalnim finansijskim institucijama. US dolar također dominira na globalnim berzama, tržištima roba, bankarskim depozitima, finansiranju razvojnih projekata te zaduživanja.

Kina i Indija nastojale su potaknuti svoju trgovinu s Rusijom, koja je pod sankcijama koristeći tri lokalne valute juanrupiju i rubalj. Tako su donekle i simbolički smanjili ovisnost od američkog dolara u međunarodnim razmjenama, barem među svojim članicama, pogotovo budući da zemlje BRICS-a, osim Rusije, još uvijek imaju bliske ekonomske odnose sa zapadnim zemljama, pa će stoga biti teško napustiti korištenje dolara i osloniti se samo na domaće valute država BRICS-a. Postoje male mogućnosti da bi se i druge zemlje, koje će se pridružiti organizaciji imati sposobnosti da napuste dolar i da ga zamijene drugim valutama.

Kina je najveća zemlja izvoznica, koja  ima ogroman trgovinski suficit sa svijetom, a juan ne može konkurirati dolaru, jer nije dostupan na globalnim tržištima. Usprkos snazi ​​Kine u globalnoj trgovini, prema podacima SWIFT-a, juan čini manje od 2,5% globalnih transakcija. To je vrlo malo u poređenju sa udjelom dolara od 40% i Eura od 36%.

Što se tiče druge prepreke sa kojom se susreće plan stvaranja neke zajedničke „BRICS valute” je nužnost povezivanje svih ekonomija grupe sa novom jedinstvenom valutom i zajedničkom monetarnom politikom, tako da mora postojati ekonomija ili osnovni sistem, koji održava kamatne stope i likvidnost. To je nemoguće u ovom periodu zbog protivljenje Indije i Brazila.

Historijski gledano, kada grupa zemalja želi da formira valutni blok, one se povezuju sa ekonomski najjačom zemljom sa niskom stopom inflacije, u ovom slučaju sa Kinom. Tako je to bilo i kada je uspostavljena Evropska centralna banka (ECB) 1998.godine te valuta Euro 1999.godine, po uzoru na Bundesbank, gdje je Njemačka bila centar moći u Evropi. To je značilo da su 20 članica Eurozone, koje koriste Euro, morale da se pridržavaju politike Evropske centralne banke.

To je stvorilo ozbiljne probleme između Njemačke i nekoliko država u  eurozoni, zbog ublažavanja monetarne politike Evropske centralne banke, kako bi podržala slabije članice na račun bogatijih ekonomija, ili kao kada je Grčkoj bila potrebna velika pomoć u periodu 2010-2012.godine.

Bez Sjedinjenih Država i međunarodnih institucija zavisnih od Washingtona, poput Međunarodnog monetarnog fonda (IMF) i Svjetske banke (WB), Eurozona ne bi mogla spasiti Grčku od bankrota.

Osim toga, unutar BRICS-a postoji neravnoteža između Rusije, iscrpljene ukrajinskim ratom i pod pritiskom sankcija, te  Kine i njene ogromne ekonomske težine. Postoje i sumnje u koheziju i skladnost unutar grupe, posebno između Indije i Kine, dva historijska rivala. Indija je, na primjer, članica BRICS-a, ali ima najjače odnose sa Sjedinjenim Državama, strateški je neprijateljski nastrojena prema Kini i ekonomski se takmiči, te je u stalnoj konfrontaciji s kineskom ekspanzijom u jugoistočnoj Aziji i na Pacifiku. Važno je napomenuti, da se zvanični New Delhi protivi proširenju grupe,BRICS za razliku od Pekinga, koji želi unaprijediti svoje „puteve svile“.

Izazovi i mogućnosti

Grupa BRICS se suočava sa brojnim izazovima. Ima ograničeno pravo glasa u nekim međunarodnim finansijskim institucijama. Također suočava se sa nestabilnim  geopolitičkim i ekonomske prilikama u svijetu. Međutim, postoje brojne mogućnosti, koje omogućuju BRICS-u da doprinese promjenama u globalnom sistemu, poput nuđenja ekonomskog modela, koji motivira druge zemlje da se joj pridruže. Isto tako, uspostavljanje jedinstvene valute ili korištenje lokalnih valuta u trgovinskoj razmjeni između zemalja BRICS-a je efikasan način da se suprotstavi monopolu američkog dolara i riješi njegovih posljedica i ograničenja.

U tom kontekstu u izvještaju koji je objavio britanski UNHERD[8] izražava se zabrinutost Zapada da “Ono što vidimo je pojava tehnokratskog trgovinskog i ekonomskog bloka, po uzoru na Bretonwoodski sistem nakon 1945. godine, što nagovještava početak nove ere.”

Realnije gledano utjecaj BRICS-a može biti značajan, ali neće biti dovoljan da napravi revoluciju u postojećim međunarodnoj odnosima. Malo je vjerojatno da će BRICS uzdrmati tok globalizacije i američke kontrole prema trenutnom odnosu snaga, ali mora se priznati da je BRICS prvi ozbiljan pokušaj u tom smjeru.

Ljubljana/Johannesburg/Bruxelles/Washington, 26.avgust 2023

Fusnote:
[1] IFIMES – Međunarodni institut za bliskoistočne i balkanske studije sa sjedištem u Ljubljani, Slovenija, ima specijalni konzultativni status pri Ekonomsko-socijalnim vijećem ECOSOC/UN, New York, od 2018.godine  i izdavač je međunarodne naučne revije „European Perspectives”.
[2] Bretton Woods sistem monetarnog upravljanja uspostavio je pravila za komercijalne odnose između Sjedinjenih Država, Kanade, zapadnoevropskih zemalja i Australije i između 44 druge zemlje nakon Breton Woods sporazuma iz 1944.godine, link: www.federalreservehistory.org/essays/bretton-woods-created .
[3] Odluku američkog predsjednika Richarda Nixona, objavljenu 15.avgusta 1971.godine, temeljem koje je ukinuta dotadašnja konvertibilnost američkog dolara prema zlatu. Njome je izvan snage stavljen Brettonwoodski sistem, koji je kurseve između vodećih svjetskih valuta fiksirao unutar ograničenih parametara, odnosno njime su omogućeni „plivajući” kursevi, koji su postali karakteristika svjetske ekonomije do današnjeg dana. Time je praktično otvorio vrata spekulacijama i nagađanjima da je USD zapravo fiat money, link: www.presidency.ucsb.edu/documents/address-the-nation-outlining-new-economic-policy-the-challenge-peace .
[4] BRICS to discuss dollar alternatives at August summit: Russia, link:  www.globaltimes.cn/page/202307/1294900.shtml .
[5] Aranžman o kontingentnim rezervama BRICS-a (CRA) je okvir za pružanje podrške putem instrumenata likvidnosti i predostrožnosti kao odgovor na stvarne ili potencijalne kratkoročne pritiske platnog bilanca te međusobnih prebijanja,   link:   https://web.archive.org/web/20150925234418/http://brics.itamaraty.gov.br/media2/press-releases/220-treaty-for-the-establishment-of-a-brics-contingent-reserve-arrangement-fortaleza-july-15 .
[6] Bijela kuća: SAD ne vide da se zemlje BRICS-a pretvaraju u geopolitičkog rivala, link:   www.whitehouse.gov/briefing-room/press-briefings/2023/08/22/press-gaggle-by-national-security-advisor-jake-sullivan-2/ .
[7] Russia sanctions threaten to erode dominance of US dollar, says IMF, link:  www.ft.com/content/3e0760d4-8127-41db-9546-e62b6f8f5773
[8] A new BRICS currency is a threat to the West, link:  https://12ft.io/proxy?q=https%3A%2F%2Funherd.com%2Fthepost%2Fa-new-brics-currency-is-a-threat-to-the-west%2F

(C) 2021 IFIMES
foto – pixabay
Na vrh