Kolumne

Bijeli golub ponovo (ne)leti 606: “BUNDAVICI” POKLONJENA ZVORNIČKA BUNDEVA

A ovogodišnje kolumne po dijaspornoj liniji obilježila Dragana Riger, po komšijskoj Dara Branković Vila a penzionerskoj, Tunjo Jokić.

 

Piše: Sead Hambiralović

 

S lijeve strane na ulazu u poslovnicu simbolična slika sa četiri uvezane ruke i piše : Rešad, Fata, Belma, Fahra & Medo spojene u srce- u vrhu “BUNDAVICA”. S prve pikirao da sa jelkom bude scenografija. Neko nas treba uslikati- vlasnik jednog od najpopularnijih prevoznika sa ovih prostora predložio direktoricu Harisu Redžić. Milo što je sa zvorničkog kraja, Kamenice. Učas objasnio kako će i ispao problem odabrati najbolji, sa ili bez pozadine “slike”. Taj poslati familiji za uspomenu, a odlučio za ovaj uz naslov i možda neka odgonetnu studenti žurnalistike…

 

PREVEZAO EKSPONAT ZLATA VRIJEDAN

To se ne zaboravlja da je Rešad Bundavica iz Skandinavije busom besplatno prvezao rasklopljenog velikog Bijelog goluba. Namjesto u gepek, da se ne ošteti, za svaki slučaj rezervisao 4 (četiri) prva sjedišta na spratu. Osjetio da vozi zlata vrijedan eksponat a nije ni akademik, ni prof.dr, i kojih je sve titula. Umijem reći bravo majstore i hvala! I inspiracija za specijalni poklon, brižno odnjeguje u bašti moje kuće najljepša bundeva- sremenduša… Da se ponešto ne ponavlja oko cijele priče, evo linkovi: Bijeli golub ponovo (ne)leti 510: “BUNDAVICA” DOVEZAO IZ ŠVEDSKE U TUZLU TREĆEG BIJELOG GOLUBA   i  https://boljatuzla.ba/bijeli-golub-ponovo-neleti-519-bundavica-na-prvom-mjestu/

Po dijaspornoj “liniji”: https://boljatuzla.ba/bijeli-golub-ponovo-neleti-551-velika-pobjeda-dragane-riger/ , komšijskoj: https://boljatuzla.ba/bijeli-golub-ponovo-neleti-563-evo-ih-u-najkomsijskijoj-ulici i po penzionerskoj: https://boljatuzla.ba/bijeli-golub-ponovo-neleti-537-bolje-hajmo-o-ljubavi/

Sveukupno vedrina- profesionalnost, ljubav, simbolika, energije, ćojstvo, upornost, nada… i –  kako ko već odluči ili nanese u životu.

“SOFISTICIRANA” PROVALA I POVRATNIČKE “NEUGODNOSTI” 

Nisam siguran da ne kvari prednovogodišnje raspoloženje: https://regional.ba/bijeli-golub-ponovo-neleti-601-provala-sa-znakovitim-ciljem/  . Ako sam dobro razumio dobiću poziv na tz- adresu od inspektora. Da se ne bi mimoišlo, pošto sam svakog drugog četvrtka u rodnom gradu do kraja vikenda, otišao vidjeti mogućnost da se za vrijeme pretprošlog boravka obavi. Sa mladim zamjenikom komandira odmah pozitivna konekcija, kao sa ranijim kolegom za vrijeme Susreta zvorničke dijaspore Biti u svom gradu 2005., kada je ispao problem na ulici i odmah riješeno- predložio ne kazna, već na “neobičan način”. Može, telefonirao i da će me pred ulazom čekati auto sa inspektorom i dva isto tako mlada policajaca. I – pravac moja kuća. Rutinski je sve obavljeno, a za ostavljenu poruku na radnom stolu, poduži lanac izmjeren na prvom uviđaju, inspektor će u šali- zbilji: Novi eksponat..! Mogu zamisliti šta su se svega nagledali- ovo je bilo nešto drugo. Pogodio je moje misli. Za nekoliko dana nadošao kako i gdje snimiti. Na sehari obložene neobičnim limom koju su u Örebrou davno poklonili Ćatići iz Gradiške.

Mnogi kažu da nema brave koja se ne može otvoriti! Plus ulica je pod video- nadzorom, plus reflektor koji sasvim obasjava ulazna vrata i balkon. Od tragova iza kuće u baštu opušak ispod smokve i dva na stepeniku. Spomenuto nedaleko skupljalište mladih problematičnih ponašanja-  po meni prije da ima- nema veze sa odbijenom ponudom da se kuća proda…

I ranije je bilo povratničkih neugodnosti– od onog odvrtanja svih šarafa prednjeg točka sa moje strane dok je sa Vidikovca vozila Kimeta Bojić, onda betonska vreća nećega teškog koje je tresnulo tik pored moje glave baćeno sa nekog sprata u Beksuji dok sam išao da nadgledam spomenik u Kazanbašči. Onda jedne godine prva komšinica zove telefonom da su ušla neka “djeca” kroz prozor na prvom spratu i hoće da zapale kuću! Koji minut ped nastup na Susretu Banjalučana u švedskoj Motali. Sa bine poručio neka sačekaju, eto me prvim avionom i kad sletim kupiti kanister benzina i neka predamnom zapale..! (Do mene je, zaboravio zatvoriti prozor na donjem spratu. Zatekao vodu kako šiklja u kupatilu, a nisam primijetio tragova paljevine…)

Lanac dužine 70 cm, poruka na radnom stolu kuće zvorničkog umjetnika, osnivača projekta Gljiva Mira i buduće muzejske postavke Bijeli Golub. Na drugom uviđaju inspektor u pratnji sa takođe dva mlađa policajca spontano da bi mogao biti novi eksponat i evo dvije verzije…

 

 

“TO SAM JA”

svaka čast, uzet je ponajbolji plakat! S početka uvodni za seriju fotosa postavke Priča o Bijelom golubu. Švedska plastificirana kopija za davno predavanja u Örebro Missionsskola. Ne košta mnogo- približno kao lanac, pa smo egal. Može biti da je isti režiser i cilj. Još na početku omesti, zagorćati za nešto što bi valjda trebalo računati da je od opšteg interesa– naspram nadogradnje novih spratova u prenapućenom gradu.

A jesam bio zatečen, u dilemi šta sada? Slično kao prije nekoliko godina kada je ostavljena, takođe znakovita poruka. Na koncu svjedoci u ondašnjem Radio Zvorniku su bili Asim Imamović, Milan Jovanović i Gordana Imširović Mandić da sam bio spreman založiti život na sredini mosta da ne zapuca! A na prošlogodišnjem sastanku sa mladom postavom Gradske uprave počeo: Znamo se preko njihovih starijih, svoji i hajmo probati drugačije. Eto bombarder nam je preletio preko glava, da je sa druge strane mogli bi se svi zajedno slikati. Koliko je do naaas, a sav jad se koti i ne prestaje.

“To sam ja” ima na video- klipu kako govorim u kameru u vozu dok promiču neka švedska bespuća. Sa onih šest koja su planirana kao perfomansi programa Drina je Drina, Panonika Panonika i 7 eksponata GljiveMira. U Tuzli “šutnja” da 16 ili 17. decembra premijerno krene, a u Zvorniku “dobrodošlica” oko pokretanja muzejske postavke sa prijetećim lancem! Kod nas tako, a u Bergenu, EU gradu kulture i turizma  dobro je sve zamislio Harry Herstad na 14. spratu čuvenog grada da to moje obiđe svijet! Kao test sa dijelom Internacionalne izložbe Dječije zastave na Danima norveške kulture u Welsu. Super je krenula i moja teatarska predstava na norveškom Zašto sunce plače. Pa krenule pripreme oko video- produkcije. Uklapalo u mirovni dio, pa prototip dječijih štafelaja ispod velikog Internacionalnog kišobrana, planirane ove i one kolekcije- biznis dio i ne reda dalje…

I koja razlika između naših gradonačelnika i premijera maspram Herstadove širine- uvjerio kada je školski pojasnio zašto Norveška neće u EU i kako je gospodski otšutio sa čuđenjem kada sam odbio prijedlog koji niko na svijetu ne bi. Opisano, za filmsku scenu kada je otišao do prozora, potom vratio- stavio ruku na moje rame i rekao: Da, u Bosni je potrebnije…

 

 

RATNE IGRAČKE                     

Ne kajem se zbog odluke o definitivnom povratku. Kajao da nisam pokušao. Na adresu ove Tuzle  dovoljno odaslano. Na Kapiji opet je postavljen novogodišnji štand gdje su izložene (i) ratne igračke. Pisano nekoliko puta. Prošle godine bilo ih je i u velikom marketu Binga na Sjenjaku. Neki dan pogledao, više nema. Poslovođa Mirela Kovač potvrdila. Rekoh svaka čast, a i ona se slaže da te igračke ne trebaju. U poznatom Marketu Zvorničanka, prošle godine šef Đorđe Tomanić podržava inicijativu, ima malu djecu i konsultovaće se sa direktorom. “Poslušali” i makli sa rafova! U subotu svratio da “nadgledam”- nema onih strašnih automata i sablji, ima par šareno dizajniranih plastičnih pištoljčića vodenih prskalica i slično, i to nekako može proći.

A spominjao nastavnice iz osnovne škole sa Husina koje vele da su djeca dobra- problem su roditelji. Onomad predložio osnovnim školama Centar i Brčanska Malta da sa po jednim odjeljenjem odu na Kapiju i šta učenici vele na izložene ratne igračke? A zašto da ne i pismeni rad na tu temu? Šutnja- drže se nastavnog programa– treba odobrenje od ministarstva… Hm, jah, eh-beh, a evo prijedlog (ne)ovisnim medijima za anketu na ulici, još bolje roditeljima neka sa malešnima prošetaju do štanda i pitaju je li to u tredu..?

Jednostavnije oko relacija sa rodnim gradom- zanimaju samo 3 (pre)ostale zavičajne straze i ta ulica gdje je kuća. Propagiram je kao najkomšijskiju (nema potrebe ponavljati šta je moglo biti krunsko, niti gdje je zapelo da se preda spisak onih koji su podržali- od mene dosta). Zar to može biti problem..?! Sigurno odjeknulo kao dobra vijest i temelj za neki novi početak i svi zajedno napokon dozovemo pameti! A tek ako bi se otvorila “tema” o mirovno- turističkoj, obrazovno- ekološkoj i zdravstvenoj inicijativi sve do Drine-  zatalasa ko neko novo Međugorje. Bez onog ima- nema, brojne su mogućnosti. Ili je ovako lakše- u nama je problem a zato postoje struke. Tuzlaci se još nisu odredili, a rodni grad treba razumjeti-  odakle mora stići odobrenje.

I završiti vedrinom od neki dan- otvorena je flaša viskija – original iz Irske, više od desetljeća čuvana za specijalne goste. Oni obradovali viskiju, a ja još više rakiji- maksuziji, travaricu za jutarnji ritual kaHve i čašici oko polovine nasute. E pa živjeli i svako dobro u Novoj godini a za sve ostalo nekako će se!

 

P.S.  Zbog prezauzetosti ove kolumne će umanjiti sa alternativom povremenih kraćih formi, naslova PodUzgredRečeno. A iznenađenje zašto nisam bio u subotu na Susretu Zvorničana u Tuzli koje organizuje jedna struja, a druga ljeti na Vidikovcu. Od mene dovoljne one 3 davne organizacije dijaspore Biti u svom gradu (sa zahtjevnim programima, bez muzike i tri tamo- dva ovamo) i dvije u Austriji kao gost vezano za pokretanje akcije Kazanbašča i snimanja filma Dva Zvornika. Smučilo “pjevačevo”- i pored masnog honorara nije bio zadovoljan što je organizator odbio da prodaje (i) njegove CD-ove od stola do stola u prepunoj dvorani sa blizu 2 hiljade plaćenih ulaznica. A ne, ne- ispada uguravanje knjige- odmahnuo kada su predložili da se tako rasproda moje “Novo sunce”, sa naznakom zašto je prihod. Pa će neki dan iskreno jedna prekodrinska pjevačica da se ne može načuditi za cijene koje su nabile kolege za novogodišnju noć- tolike koje običan smrtnik ne može zaraditi sa čitav život!  E pa, ima ko može platiti, zna se- novokomponovani bogataši.

 

__________                                                                                                                              

Kolumne i objave u funkciji regionalnog projekta u osnivanju DaBudeBolje &GljivaMira; Reference osnivača projekta OVDJE Prenose portali: BHDINFODESK ili BIH DIJASPORA INFODESK, Bolja Tuzla; Regional.ba, Šeher Banjaluka u Švedskoj Fb. stranice: GljivaMira, Zvornik kroz sela, mahale i čaršiju. Kontakt: info.gljivamira@gmail.com & dabudebolje@gmail.com   

Na vrh