…Zato što sam direktni svjedok totalitarne instrumentalizacije Narodnog pozorišta Tuzla, kome je išaretom zabranjeno da ima ikakvu saradnju sa mnom, iako sam ja, Fatmir Alispahić, do dan danas autor koji je napisao i uredio najviše knjiga o Narodnom pozorištu Tuzla!
U NPT su izvedene moje dvije drame (“Čekajući Baltazara” i “Tuzlanski Libertas”), plus dva mjuzikla (1986. i 1992.) u okviru Dramskog studija. Magistrirao sam na dramskoj književnosti. Napisao sam još 1999. monografiju u povodu 50 godina Narodnog pozorišta Tuzla, uredio 1998. godine publikaciju u povodu 100 godina Prvog bh. pozorišta, uredio knjigu o NPT u vremenu rata, knjigu o opusu Gradimira Gojera u NPT, knjigu “Hasanaginica” u izdanju NPT, publikaciju o Dervišu Sušiću, nekolike afiše o NPT. Pisao sam nekolike scenarije za NPT, kao što je scenarij prvog obilježavanja godišnjice Kapije. Itd.
Gazim 58. godinom života, i meni ne treba više ništa od NPT! Ali, baš zato mogu da svjedočim da NIJE NORMALNO da neko ko je sve ovo uradio za NPT već 20 i više godina biva ignoriran od NPT. …U ime bolesne politike koja podobnost stavlja ispred struke i bibliografije.
Nemam ništa protiv aktuelnog brada-direktora, ali, moram se upitati – kakve su konkretne reference tog čovjeka kojega je politika namjestila da sjedi na čelu NPT?!
Gdje je bibliografija, gdje knjige, gdje predstave, gdje nagrade? Reference! Ako je referenca stranka, onda je i za sve drugo referenca stranka. To nije normalno. To treba mijenjati.
Ne ulazim u emotivni dio ove priče, u činjenicu da sam, još kao dječak, s kraja 70-tih godina pratio NPT, jer mi je tu radio otac, jer je pod krovom te kuće ponikla, tako kažu, jedna od najznačajnijih glumica u BiH, moja sestra. Ne treba to nama, ali, ako mi (sa svojim referencama) ne trebamo Tuzli i NPT, onda nešto nije u redu ni sa Tuzlom, ni sa NPT.
Nije ovo izdvojen slučaj. Po Tuzli ‘nako hoda Čovjek koji je kao maestralni menadžer kulture otvorio više pozorišnih scena nego legendarni Radoslav Zoranović. Taj Čovjek je od magacina za brašno u propalom Domu “Moša Pijade” stvorio Bosanski kulturni centar TK, te razgranao djelatnosti Doma mladih. Taj čovjek je na sceni NPT igrao još 70-tih godina kao dječak. Njegovo ime je Mustafa Sušić. Zar može ikakva stranačka brada biti važnija od tog Čovjeka koji krvotokom pamti 50 godina života NPT, a sad nikome ne treba.
Zato dajem podršku borbi mladih ljudi protiv stranačkog pozorišta, stranačkih galerija, stranačkih muzeja, stranačkih turističkih zajednica itd. Ne treba to meni, ali: to treba budućnosti moga grada.
Javno pismo koje je uputio Hasan Sušić: Nezakonito zapošljavanje u JU Narodno pozorište Tuzla
https://faktor.ba/vijest/glumci-tvrde-da-je-konkurs-namjesten-po-politickoj-liniji-direktor-np-tuzla-kaze-da-je-u-toku-zalbeni-postupak/217270
