Kada sam prije 30 godina na formiranju udruženja RVI u Tuzli 1994 godine rekao da se “organizujemo da ne bi jednog dana, bilo nas sramota reći da smo bili u Armiji BiH i da smo ratovali za odbranu ove zemlje” nisam ni slutio koji sam vizionar.
Iz dana u dan razni politički poltroni, koji u većini slučajeva prvu liniju (na ratištu) nikada nisu ni vidjeli, a zarad svoje političke promocije i obećanih fotelja, pokušavaju omalovažiti pravednu borbu svih naroda i narodnosti Bosne i Hercegovine u proteklim ratnim dešavanjima.
Na sve načine pokušavaju se izjednačiti žrtva i agresor, 9, januar kao praznik nakon koga je počeo krvavi pir u BiH i 1.mart dan kada smo rekli kakvu budućnost želimo za našu djecu (Konaković iz Banja Luke: Izjednačio 9. januar i Dan nezavisnosti BiH 1. mart!).
Načelnik Lukavca “uvaženi profesor” Edin Delić, neki dan se upitao zašto svi koji su učestvovali u ratnim dešavanjima nemaju ista prava na području cijele BiH, tj. zašto borci Vojske Rs-a nemaju ista prava kao i borci Armije BiH.
E pa dragi profesore, i sami ste bili pripadnik Armije BiH ili ste danas zbog nečega to zaboravili.
S jedne strane shvatam i vas, želite da budete “gradonačelnik” svih stanovnika Lukavca ali zar ste zaboravili razlog zbog kojeg ste ‘92 godine uzeli pušku u ruke i krenuli u odbranu vrijednosti ove države ili su se “vrijednosti” i prioriteti ove države kod vas malo promijenili u međuvremenu.
Kod mene nisu, ja i dalje ponosno kažem da sam bio pripadnik Armije BiH i ne, nije me sramota što sam se borio za slobodu ove zemlje i nadam se da je moja generacija zadnja koja je bila primorana na to.
H.D.
