Piše: Sead Hambiralović
Za duže o fenomenu bivše zemlje treba vremena i vremena – ukucati na Google: Omladinske radne akcije. Na deset strana je stotinjak naslova. Ponešto i iz drugih uglova, a kao uvod kolumne sve stoji na linku: https://boljatuzla.ba/poduzgredreceno-bijeli-golub-poletio-sa-balkona/
Prijatelj je ratnih dana u devastiranom naselju nekadašnje ORA Tuzla- Zvornik na podu među razbacanim papirima, pronašao uvećan fotos djevojčice kako na svečanom otvaranju pušta bijelog goluba. Želi pokloniti za muzejsku zbirku Bijeli Golub čija je priprema u toku. I svoju novu knjigu – biće posebna tema sa ostalim poklonjenima za koje se planira kutak.
PRORADILE EMOCIJE kada smo sjeli na “balkon”. Na okruglom stolu poklonjeni veliki fotos bijelog goluba koji je prhnuo u visine a iznad u zraku okačeni, samo što ne poleti preko krova susjedne Tomine kuće…
Slavoljub Tomašević je bio u rukovodstvu Akcije, dvije godine ranije komandant Zvorničke omladinske brigade u Osijeku. Poveo i ćerkicu Svetlanu da “stažira”. Dopalo- akcijaši predložili da na svećanom otvaranju u Karakaju baš njoj pripadne čast da pusti bijelog goluba…
Realno vaga oko pluseva i minusa onovremenog dobrovoljnog omladinskog rada. Očekivano je na strani “pozitive” sa konkretnim primjerima. A nema potrebe dokle se u novoj demokratiji dobacilo- do punih autobosa mladih sa kartama u jednom pravcu u svijet.
Naravno da je svakog drugog vikenda postavljanje Bijelog Goluba na balkon žute kuće izazva pozornost prolaznika. Komšija svakako, djece posebno koja često u horu pozdravljaju kada me vide. Jednom zastao da im pokažem fudbalsku fintu, kao onomad kada se dječiji pisac (tako čuli) prvi put ukazao nakon što je vraćema kuća. Radovali ako bi ponekad priključio na “male golove”, a opisano kada su organizovano došli na stadion Drine da bodre (Utakmica veterani Drine- Dijaspora– iako su obećali domaćini nisu došli(?!)- odigrali sa mladim timom, op.a.).
U drugom poluvremenu “cvaknuo” lijevi mišić, a nisamo imali rezervu. “Ima li ko da zamijeni..!”, viknem prema tribinama. Slađan Ljepić strća i u sekundi onako povisok preskoči ogradu. I bome dobi aplauz kada sam svukao dres- on brzo navuće, ponosno mahnu drugarima i utrča u tren…
Sada slično, ulica puna nove djece i nikada toliko graje. Pa crtaju na asfaltu, može biti da “vidim”, pa ove i one igre, a zadnja- “natezanje konopca” oduševila i zastao:
– Bravo, bravo..! – prišao i dodao:- Pozdravite vaše roditelje i upitajte da li odobravaju kada naredni put dođem da vas uslikam i nešto lijepo napišem…
ZAŠTO ŽURBA, pogotovo što još sve nije utanačeno. U svakom slučaji roditelji pod 1, komšijska djeca eventualno da ponešto izvedu za goste na balkonu, a oko “odobrenja” programa sa skandinavskim referencama valjaće porazgovarati sa nadležnima…
A dobro je neki dan Svetlana odvagala nakon što sam u Novi Sad poslao poruku sa par pitanja i sa odgovorima pošalje neki vedar fotos u krupnom planu. Veli ima pedeset, bilo pa prošlo…U “prevodu”: bolje hajmo mi vidjeti šta ćemo sa nama ovakvim sada…
Pokrenuto sa simbolom mira nekima može biti za podsmjeh i da je utopija. Svako neka tjera svoje. Ovo je nastavak što je pred rat započeto sa strane razuma, a zaklinjemo se u djecu- pokušalo i sa umjetničke, novinarske i ljudske strane- nastavljeno u Norveškoj i Švedskoj i ako se mogne zaokružiti u Tuzli i rodnom gradu. Ponešto je najavljeno i koliko se mogne.
Nadolaze i nove ideje. U subotu moglo pod “ekskluzivna” na balkonu najkomšijskije zvorničke ulice. Stiže “sirovina” iz Austrije jer su gljive zbog suše kod nas omanule. Dodatno inspirisao Mefludin Zahirović Kum oko jedne neobične s početka proljeća, a razlog susreta je njegovo dobro djelo na Panonici, link https://boljatuzla.ba/poduzgredreceno-kum-iz-mosnika-ulazi-u-pricu/
Naravno, biće ovdje mjesta i za poznatog malozvorničkog gljivara Marka Erića. Ako se uspije- insistiraću da na naljepnici stoji Made in Bosnia and Herzegovina. Kao 97. na Međunarodnom sajmu u Zagrebu. Ispade prvo pa muško– nagrada za dizajn dječijeg štafelaja “Gljiva, poklon s pričom”.. A ovo sa specijalitetom moglo biti još interesantnije…
P.S.
Znao bih napisati krune se krune Zvorničani diljem svijeta. A moglo i krune se krune znameniti Tuzlaci. Ode nam i akademik Enver Mandžić. I za nezborav četiri susreta s povodima. Prvi opisan u romanu “Bijeli cvijet iznad puta” kada se “lično” izvinuo zbog greške drugih, dva prilikom uručivanja poklona za njegovu kolekciju (Grafika Zvornika sa poemom Slika na engleskom, potom predratna razglednica Avdine džamije na Kuli, kojoj se mnogo obradovao kada sam naveo da je majka paketiče sakrila u ćumuru…, a zadnji povodom jubileja njegove galerije MG- tekst sa tri fotosa nalazi se na Fb-stranici Gljiva Mira, 5. oktobar 2023.
Počivaj u miru dobri Mandžo! Ono da vlast “ni mukaet” na ponešto tvoje- rado spomenem. I, pametni čovjeće, još davno potvrdio akademik Božidar Matić- oduševio kada si rekao da ne koristiš e- tehnikom, korespondiraš pismima, rukom pisana…Imao sam priliku da ga sretnem. Pametni ljudi su tako jednostavni i skromni- a ti obaška. Između ostalog oduševio na prvom susretu skakvom krntijom dovezao- osjetio moje čuđenje i objasnio kako si instalirao (i) plin sa bocom otpozada u gepeku…
_____________
Kolumne i objave u funkciji regionalnog projekta u osnivanju DaBudeBolje &GljivaMira; Reference osnivača projekta OVDJE Prenose portali: BHDINFODESK ili BIH DIJASPORA INFODESK u Engleskoj, Bolja Tuzla; Šeher Banjaluka u Švedskoj i Fb. stranice GljivaMira i Zvornik kroz sela, mahale i čaršiju; Kontakt: info.gljivamira@gmail.com & dabudebolje@gmail.com
