Kolumne

Bijeli golub ponovo (ne)leti 542 – BOGATSTVO KOJE NIJE ZA PRODAJU

U naznakama spominjane neke mirovne i umjetničke dragocjenosti dovezene iz Skandinavije. Bilo je izokole upita da sve “gore” ostane – odmah “presječeno” da nema cijene…

 

Piše: Sead Hambiralović

A nalazile u ovoj dječijoj galeriji u švedskom Örebrou otvorenoj s početka novog milenija kao uspomena na onu koju sam 14. decembra 1991. otvorio u rodnom Zvorniku i pokušaj da vapajem sa dječijih crteža doprinese miru (likovni konkurs Tata, ne igraj se rata!, op.a.). Ostalo je (h)istorija – da je u stiglo oko pet hiljada crteža iz svih krajeva nekadašnje zajedničke zemlje; pokušalo (i) sa novinarske strane (bijela urednička protesna špalta u listu “Birač”), osnovan privatni dječiji list Mali as, sa oba naša pisma, organizovan mirovni susret sa prekodrinskim gradom a tekst Kjašifa Smajlovića zavrijedio da se nađe na naslovnici državnog lista. I, zadnje prije nego će “pući” u drevnom gradu, a svjedoci u Radio Zvorniku: Gordana Imširović Mandić, Milan Jovanović i Asim Imamović-  nekoliko puta pusti u eter da ću u 12 sati stajati na sredini mosta u plavoj “murinoj ” jakni, a nakon vijesti da su se pojavili snajperisti… (knjige Novo sunce i Bijeli cvijet iznad puta, S.H).

(…..)

 

U prošloj kolumni spominje struka (psihijatri!). Nakon Dana D hoće li se oglasiti oko “košarkaškog rezultata” kada je izglasana Rezolucija o genocidu  u Srebrenici? U sportu se “pobjedi” ne gleda u oči – trebalo da je ovo nešto drugo! Onda lobiranja, pritisci, agitovanja, a da je ko što nije… na vrijeme moglo spriječiti. Na drugoj strani računa kao pob(j)eda kada se dodaju “uzdržani – sveukupno dno dna! Eto prilike za struku ako bi htjela- smjela da propita sve aktere ove tužne “utakmice”. Dalje ne treba. I, nešto o još jednoj važnoj struci, obrazovanju.

 

 

NIJE PO NASTAVNOM PLANU

Nakon definitivnog povratka samo kod jedne nastavnice zasvijetlile oči na mirovne programe projekta GljiveMira koji su verifikovani u Skandinaviji. Javlja se nakon objava o postavljanju Bijelog goluba, poklon učenika jedne švedske gimnazije u zraku na balkonu u najkomšijskijoj ulici u Zvorniku i kada je za nacionalni dan Norveške, nakon 20 godina, ponovo rasklopljen Internacionalni dječiji kišobran sa dizajnom projekta Sopp for fred i 7 štafelaja na kojem se crtalo po trgovima o temi Tata, želim crtati mir… (na fotosu kišobran- suncobran uz naslov vidi se s lijeva ulaza u dječiju galeriju, a evo ga nedavno i u mome dvorištu u rodnom gradu, link: https://boljatuzla.ba/poduzgredreceno-bergenski-internacionalni-kisobran-u-zvorniku/ )

 

… Drago mi je da ste toliko toga postigli! Istovremeno žao što sve to nije u Tuzli i što nisam u datom trenutku mogla učiniti nešto na tom planu. Želim Vam mnogo sreće i zdravlja u daljem radu. Ako Vam bude trebala podrška u vezi tih aktuvnosti, sa zadovoljstvom se uključujem! A vezano za ranije moguće razlog što to nije projekat naše škole…

 

Ovaj projekat nije bio ni škole u Vivali koja je sa ÖIC obavila svu “logistiku” u Örebro i gdje se u Švedskoj poentiralo sa realizacijom programa Škole za dječije ambasadore mira i za 24. oktobar, Dan UN-a ovaj Bosanac potpisivao diplome. Prije toga projekat nije bio ni Internacionalnog kulturnog centra u Bergenu, ni tamošnjeg kantona (Hordaland fylkeskommune) koji je obezbijedio finansije i kovani veliki planovi. Sve “razbrkao” odlukom da je u Bosni preče! (epizoda u romanu sastanak osnivača sa premijerom Harry Herstadom, op.a.))

 

Očigledno je ispao “kuršlus” sa dvije tuzlanske osnovne škole. Prihvataju ali treba odobrenje od nadležnih – jednom lično otišao, javiće se – ništa, onda dva maila bez elementarnog odgovora…(?!).

 

Razumjeti i sve frustracije prosvete, pogotovo nakon poznatih tragičnih događaja. Ovo je bilo nešto drugo, u svakom slučaju inovativno sa uključivanjem (i) roditelja i više praktične pouke i vedrine naspram postoječih nastavnih programa koji teško mogu pratiti ovaj “ubrzani svijet”…

Uz naslov fotos ispred Seadove dječije galerije Fredssvampen u Örebrou sa koordinatorom Eva Bellsund u razgovoru za jedan od tamošnjih listova.                                                                                                   

Na  novinskom fotosu reportaže Mot ondska och friendskap  (Nerikes Allehanda, 16. avgust 2001vide se dva najdragocjenija eksponata: blizu plafona spočetka dječije zastave koje su 97. uradili učenici sa Tuzlanskog kantona, onda se nastavljaju iz drugih zemalja i na kraju iz galerije zrakom “izlaze” u aulu Vivala Centra gdje je na sredini postavljen BijeliGolub kako ih “vuče”. Ispod je centrirana skulptura Fredssvampen koja je urađena u Tullängsgymnasiet, a nekoliko godina kasnije učenici su osnivaču GljiveMira poklonili prototim simbola mira koji je prenesen u Zvornik, kao i norveški Barnas Intrnasjonale Paraply  u pozadini.

N.A.

 

“ZNACI” PRIJE NEGO JE KRENULO

A ko kaže da je sve oko Sopp for fred – Fredssvampen – GljivaMira  pod moranje? Glavno  je ostvareno. Ima – nema potrebne energije, sličnog “sjaja” i ushićenja kao u očima pomenute nastavnice? Pa i one gospođe koja je jedina kao roditelj i građnin ponešto priupitala prodavača dječijih ratnih igrački za novogodišnjim štandom na Kapiji. Jedva uspio sresti vlasnika sa alternstivnom ponudom. Bio je iskren zašto odbija-  pisano, a da srećem trgovce pravog oružja nisam imao želje. Na koncu valjda se ova tema tiče još nekoga na ovome svijetu?!

Oko GljiveMira da sam odlučio mogla se već izgraditi, prvo u Bergenu, EU gradu kulture i turizma, kod nas u igri bila Tuzla, u Lješevu blizu visočkih piramida obezbijedile finansije, pa još nekoliko “destinacija” – nije “ponijelo” iz ovih i onih razloga. A jeste prošlog ljeta rodni kraj (Divič pored Zvorničkog jezera), ali ispadoše drugi problemi…

 

 

MOŽE LI SE ISPRAVITI KRIVA DRINA ?

Ostaje otvoreno, a alternativa je muzejska postavka BijeliGolub sa eksponatima prevezenim sa sjevera. I sa upitnim hoće li sve stati na dva sprata “žute kuće” čiju fasadu prvo treba obnoviti…?

Naće se neko rješenje, a sasvim znakovito – nije se ni krenulo sa radovima – sezona je i haman teško skupiti majstore. Nesuđeni izvođač obećao poslati ponudu za tri dana, prošla i 5 i 10 – uslijedio smušeni izgovor, pa sam za sada ohladio da li je uopšte raditi?  Kao i nove oluke. Limar obećao tad i tad doće sutra – malo sutra dođe..?!

E pa, kada se pridoda iznenadni “signal” da je valjalo i hećimu –  trebaće se pripaziti. Odlučio zastati (i) da se svake druge sedmice BijeliGolub postavlja na balkonu – petkom u 15.00, a skida nedeljom u 17.45, pošto treba stići na zadnji bus za Tuzlu. A to bi značilo odustajanje, pa i zbog onog pitanja od “struke” može li se ispraviti kriva Drina?. Odgovorio da može. A kako može sve koje zanima neka svrate ili kad sretnu. Najbolje najave do četvrtka u 12, u impresumu su adrese za kontakt.

U majkinoj Tuzli je tako kako je – koga zanima ova priča može  sresti skoro svakog dana na Panonici, ili ostaviti poruku na prvom ulazu od “Tenisa”. U rodnom gradu pomenuta “krilatica” na drugi ničin – i preostale tri zavičajne staze mnogo znače. A svaka čast Marketu Zvorničanka gdje se “poslušalo” – sa polica sklonjene su  dječije ratne igračke..! Mlađahni šef je odmah “razumio” jer ima malu djecu i konsultovao sa vlasnikom. Lijepo, i to je nešto za početak…

 

_____________

Kolumne u funkciji regionalnog projekta u osnivanju DaBudeBolje &GljivaMira; Postavlja na Fb stranicu Gljiva Mira, a prenose portali       Bolja Tuzla, BHDINFODESK ili BIH DIJASPORA INFODESK i stranica Zvornik kroz sela, mahale i čaršiju; info.gljivamira@gmail.com &  dabudebolje@gmail.com 

Na vrh