Lični stav

Zoran Filipović iz Namlića – „Moje Namliće ne bih mijenjao ni za jedno selo na svijetu, tu sam rođen, tu ću i umrijeti“.

Namlići su dio netaknute prirode koji svojim pitomim brežuljcima, proplancima, šumskim plodovima, izvorima pitke vode i gostoljubivim domaćinima otvaraju dušu svakom dobronamjernom gostu za ugodan i nezaboravan odmor.

 

Pitka voda je voda visoke kakvoće prikladna za ljudske potrebe, kako za piće, tako i za pripravu hrane

Na Zemlji postoje veoma male količine pitke vode, te stoga pojedine države imaju trajni nedostatak pitke vode. Ako se one nalaze uz more, slanu vodu moguće je preraditi u pitku.

Svake godine zbog nedostatka pitke vode umre 3 milijuna djece mlađe od 5 godina.

Voda je postala jedan od najznačajnijih strateških resursa u svijetu i “nafta 21. stoljeća”. Prema nekim procjenama, u budućnosti bi se mogli voditi i ratovi zbog voda i vodnih resursa. Bosna i Hercegovina je najbogatija vodom u regiji, a Srbija najsiromašnija prema saznanjima eminentnih stručnjaka.

 

Prema podacima Svjetske banke koji tematiziraju obnovljive izvore pitke vode, BiH je zemlja s najvećim količinama pitke vode po glavi stanovnika. S 9,461 prostornih metara pitke vode po glavi stanovnika BiH je prva u regiji i sedma u Europi. BiH je po vodnim resursima bogatija od mnogih zemalja svijeta, uključujući Kinu, Francusku, Njemačku, Japan i Sjedinjene Američke Države. Usporedbe radi, BiH je sedam puta bogatija od Njemačke po obnovljivim izvorima pitke vode. U regiji jugoistočne Europe, odmah poslije BiH je Hrvatska koja ima 8,555 kubičnih metara vode po glavi stanovnika. Slijedi Albanija gdje je, prema podacima Svjetske banke, zabilježeno 8,364 prostornih metara pitke vode po glavi stanovnika. Na samom začelju su Makedonija s 2,616 i Srbija s 1,158 prostornih metara pitke vode po glavi stanovnika. Prema ovim podacima, BiH je u oblasti obnovljivih izvora pitke vode sedam puta bogatija od susjedne Srbije.

Trebalo bi se promovirati flaširanje naših voda jer su daleko kvalitetnije nego one koje uvozimo. Trebamo strateški izvoziti u zemlje koje nemaju dovoljno voda, a to su, prije svega, zemlje središnje Azije i središnje Afrike. Iako imamo to vrijedno bogatstvo, mi plaćamo na desetke milijuna maraka za uvezenu vodu, upozoravaju stručnjaci. Prema podacima UNO-a BiH, u ovu zemlju uveze se oko 35 tisuća tona vode ukupne vrijednosti oko osam milijuna eura, dok se izveze tek nešto više od 15 tisuća tona, vrijednih manje od dva milijuna eura. Prema tome, BiH svake godine u prosjeku na uvoz vode izgubi oko šest mil. eura.

 

Bosna i Hercegovina je među najbogatijim evropskim državama kada je o vodnim resursima riječ. Ali njeno stanovništvo sve češće ostaje bez pitke vode u svojim domovima.

 

Za to vrijeme, izvorišta se mute zbog sječe šume ili odlaganja otpada u vodozaštitnim zonama.

Stručnjaci upozoravaju da posljedice mogu biti opasne po zdravlje

Od tri posto pitke vode, dva posto “zaključano” je u ledenim kapama i ledenjacima te nam je samo 1 posto dostupno za piće. A i to čovjek ugrožava svaki dan.

 

Bosna i Hercegovina jedna je od rijetkih zemalja u Europi i u svijetu koja ima značajne rezerve čiste vode za piće. Međutim, otpadne vode predstavljaju opasnost za naše vodne resurse.

 

Kontroli kvalitete voda rijeka i jezera ne posvećuje se dovoljno pozornosti, što predstavlja značajan epidemiološki rizik, posebice u ljetnim mjesecima. Bosna i Hercegovina jedna je od zemalja s najviše izvora prirodne čiste vode u Europi, no njezine su rijeke istodobno najonečišćenije.

 

U sadašnjem naselju Mezgraja (Župa Dragunja)-grad Tuzla žive Hrvati katolici Namlići i Filipovići. Prema tradiciji ove familije su na prelazu 19/20 stoljeće doselile iz Gornje Obodnice i tu na slobodnom (nenaseljenom) i nepristupačnom zemljištu osnovali obiteljske domove, svoja gospodarstva i nastavili živjeti shodno tradicijskim običajima Hrvata-katolika donesenim iz mjesta prijašnjeg stanovanja uz mnogobrojne izazove današnjice.

Svaki stanovnik ovog majevičkog naselja, kako ga već nazivaju Namlići sa sobom nosi neko životno iskustvo boreći se neprestano s nedaćama u postizanju što boljih uvjeta života.

 

Neki od njih donedavna utočište su potražili radeći u rudniku Lipnica i drugim poduzećima u Tuzli, dok je većina ostala na selu obrađujući ne baš tako plodonosnu brdsku zemlju teškom mukom izdržavajući obitelj boreći se za goli opstanak, a ima i onih koji potražiše spas u tuđini na privremenom radu dolazeći u selo samo za svetkovine i blagdane u posjet najmilijima koji su ostali na starim ognjištima.

 

Među najodanijima Namlićima, svome selu, tradiciji, običajima i vjeri je Zoran Filipović koji još uvijek uspješno odolijeva svim ovim nedaćama i izazovima u Društvu, ostao je u svom, kako kaže najljepšem selu uz svoju obitelj i svoje roditelje, te, dodaje;

„Moje Namliće ne bih mijenjao ni za jedno selo na svijetu, tu sam rođen, tu ću i umrijeti. Samo, ubiše nas ovom nakaradnom politikom zbog čega se osjećam nesigurnim i svakim danom nas je sve manje u selu. Odlaze komplet porodice, nije dobro, zabrinut je Zoran. Jedinu nadu u život nam ulijeva katolička crkva koja nam neprestano propagira ostajte ovdje ima života, suživot s ostalim narodima nema alternativu, Bosna i Hercegovina je naša Domovina, mi njoj pripadamo i ona nama. Jedina su nam okupljanja na svetoj Misi u crkvi Župe „Dragunja“ čiji je zaštitnik Sv. Leopold Bogdan Mandić i na našem groblju u Namlićima tijekom održavanja sv. Mise u proljeće i jesen. Valjda Bog dadne pa i ovo ludilo prođe bez katastrofalnih posljedica“. Zaključuje naš ne baš tako raspoložen za razgovor sugovornik Filipović.

 

Zoran je izričito skroman i ne želi iznositi pojedinosti o sebi zbog čega ćemo mi naglasiti:

 

Zoran Filipović ima sretnu obitelj, dok mu je desna ruka sin Martin koji pohađa četvrti razred Elektrotehničke škole u Tuzli, te je pored školskih obveza uvijek spreman u slobodno vrijeme pripomoći ocu Zoranu u izvršavanju gospodarskih poslova, naročito pri radu u plastenicima, zatim kod uzgoja stoke i izvršavanju svih drugih poslova koje otac Zoran započne. Bez obzira kakvog su fizičkog kapaciteta i napora.

 

Pošto Zoran ima naprednija gledišta o životu na selu i među uspješnijima je u Namlićima, bavi se plasteničkom proizvodnjom i stočarstvom, pa je došao na ideju proširiti proizvodnju u obadvije oblasti uz podršku svog sina Martina, no, da bi ostvario svoje ideje neophodno je redovno snabdijevanje vodom što i jeste osnovni problem ovog sela koji još uvijek nema redovno snabdijevanje pitkom vodom, (gradskom vodom JP Gradski vodovod Tuzla), zbog čega su primorani snalaziti se prema svojim mogućnostima. Da bi Zoran istrajao u navedenim namjerama, odlučio je osobnim sredstvima dovesti pitku vodu u dužini cca 500 m. do svoje kuće kako bi obezbijedio dovoljnu količinu vode za plasteničke  proizvode i za uzgoj stoke, koja su poprilično zamašna, gdje mu jedino sin Martin pripomaže kod izvođenja fizičkih radova i to sve u osobnoj režiji. Zoran je jedino pored svoga sina Martina zahvalan susjedima Ivici i Filipu Namlić koji su mu bez riječi i bilo kakve nadoknade odobrili da kopa bunar na njihovom zemljištu koja je iznad Zoranovog posjeda, kako bi prirodnim padom dobio vodu za uporabu.

Zoran ni trenutka nije čekao, odmah je jesenas (2021 godine) krenuo s riječi na djelo. Mada nikada nije kopao bunar, prihvatio se i tog izazova sa svojim sinom Martinom je iskopao bunar dubine 9 m. gdje ga voda zaustavila na daljem iskopu, spustio betonske cijevi % 1000 mm. nastavio na iskopu kanala i polaganju kabla 6/4 u dužini cca 400 m, dovršetak radova slijedi ovog proljeća. Iznosi nam Zoran. Poduhvat vrijedan pažnje i hrabrosti, nema šta.

No, to nije sve. Selo Namlići ima i drugih infrastrukturnih problema u koje općina (grad) Tuzla nije uložila niti feninga, (mada je obećala) od kojih je najbitniji prilaz mjesnom groblju Namlići, jedini je put grobljima bez asfaltne podloge na teritoriju Tuzle, mada su mještani prije par godina osobnim sredstvima prosjekli put i nasuli mljevenim kamenom (makadam) kojim je zbog loše konfiguracije zemljišta otežano prometovanje, zatim, mjesno groblje u Namlićima još uvijek mještani nijesu uspjeli zatvoriti odgovarajućom ogradom, niti od grada Tuzla dobiti suglasnost za financiranje radova teških građevinskih mašina na uređenju proširenog prostora mjesnog groblja koje je izloženo uništavanju najezdom divljači.

 

Da nadležni organi lokalne samouprave (grad Tuzla) imaju sluha za interes šire društvene zajednice, uz neznatna uložena sredstva od ovog sela bi mogli napraviti turističkom atrakcijom u kojemu leži ogroman potencijal seoskog turizma, kako u ljetnom tako i u zimskom periodu.

 

Namlići su dio netaknute prirode koji svojim pitomim brežuljcima, proplancima, šumskim plodovima, izvorima pitke vode i gostoljubivim domaćinima otvaraju dušu svakom dobronamjernom gostu za ugodan i nezaboravan odmor, što se nadamo da će to u dogledno vrijeme prepoznati privredni i drugi subjekti tuzlanske županije i šire, te se ovo mjesto naći na listi turističkih destinacija koje mu odavna pripada.

 

 

Piše: Anto Šimić Čiko

 

 

Komentari
Na vrh