Veze

Piše Dr.sc. Vahida Djedović – Jesu li svi političari psihijatrijski slučajevi: Želim da me siluješ

Ne znam baš da li su svi, ali sveje  više  ovih koji imaju izražene psihopatološke simptome.

Jedan od njih je i bivši hrvatski saborski zastupnik, Ivan Pernar. On je  za vrijeme svog mandata, izrekao  mnogo gluposti, ali njegova posljednja izjava se graniči s ludilom.

Naime, ovaj političar, objavio je na društvenim mrežama da je pročitao da 2/3 žena maštaju o tome da budu silovane.

Naravno, izvor nije naveo.

 

A nije naveo, jer nije mogao reći da je istraživao svoje seksualne fantazije i tamo nišao na podatak da je jedna od najrasprostranjenijih seksualnih fantazija prisilni seks.

Da odmah razjasnimo, niko ne želi biti stvarno silovan, pa čak i kada fantaziraju o “silovanju”. Jer, ogromna je razlika između stvarnog silovanja i unaprijed dogovorenih uloga koje se igraju u spavaćoj sobi.

Seksualne fantazije “silovanja” ne opravdavaju neželjeni seksualni čin. Ne opravdaju čak ni riječi, koje je izrekao neupućeni hrvatski bivši saborski zastupnik.

 

Ako bismo htjeli biti iskreni prema sebi i razmisiti o svom seksualnom životu, svi bismo rekli da imamo neke seksualne fantazije. Postoje tri vrste seksualnih fantazija, a to su one koje zadržavamo samo za sebe, one o kojima razgovaramo i one koje sprovodimo u djelo.

Sve seksualne fantazije ne možemo sprovsti u djelo, neke možemo, a među onima koje su dosta česte, a kojese moogu sprovesti su fantazije  o“silovanju”.

 

Želim da me siluješ

Druga najpopularnija seksualna fantazija jeste grub seks, dominacija, prisila i pokoravanje.

Ali, zadržimo se na fantaziji o “silovanju”.

Ovoj fantaziji su skloni i muškarci i žene, međutim, sam naziv “fantazija o silovanju” nije baš ono što se dešava u mašti onih koji o tome fantaziraju.

 

Niko ne mašta o tome tako što kaže:”Želim da me neko snažno uhvati za kosu, izvadi nož i zaprijeti mi smrtno. Da me pretuče i da me siluje.”

Obično te fantazije izgledaju ovako:

“Sljedeći put kad onaj zgodni električar dođe da mi popravi bojler, želim da mi strgne i pocijepa odjeću i da imamo divljački seks.”

Ženske fantazije silovanja uglavnom su namijenjene nekom seksi, zgodnom i pomalo arogantnom muškarcu.

Fantazije o silovanju rijetko su ekstremno nasilne. Uglavnom postoji izvjesna doza prisile, ali “počinitelj” je opsjednut “žrtvom” i žarko želi seks s njom. Pri tome “žrtva” nije ni malo uplašena i ne osjeća užas i odvratnost koje ima kod stvarnog silovanja.

 

Otkuda dolaze ovakve fantazije?

Postoji nekoliko teorija, a jedna od njih kažeda su žene često na pozicijama moći i moraju da kontrolišu, pa žele da se opuste u spavaćoj sobi i potpuno izgube osjećaj kontrole. Žele seks bez odgovornosti.

S druge strane, ženske fantazije o prisilnom seksu mogu biti povezane sa stidom I nametanjem osjećaja krivnje zbog svoje seksualnosti.

Jer, od pamtivijeka su žene učene da skrivaju svoju seksualnost, te  im se nameće da seks ne služi za uživanje nego isključivo i samo za reprodukciju.

 

Tako žene, koje maštaju o prisilnom seksu, smanjuju sam osjećaj stida koji je vezan sa njihovom seksualnošću i u fantaziji one nisu odgovorne za ono što im se događa, ne trebaju osjećati krivnju, te se slobodno mogu prepustiti požudi  i uživati.

U njihovo umu, to ne rade one, nego neka druga osoba, a one se neće osjećati prljavo.

Fantazija o silovanju ne znači da žena zagovara silovanje i ne govori, zapravo ništa sve dok uživa u svojoj fantaziji. Fantazija je podložna kontroli i žena može da kontroliše svoje misli.

 

I za kraj da podsjetim, žene koje maštaju o “silovanju” NE ŽELE BITI SILOVANE U STVARNOSTI!

Jer, svako ima svoje seksualne fantazije, a političarima i Pernaru savjetujem da je puno bolje da seks sprovode u spavaćima sobama, kako god i s kime god. Puno bolje nego što svakodnevno inelektualno siluju široke narodne mase. A takav seks niko ne želi…

 

Prema tome, pitanje je ko su silovatelji! A odgovor znamo svi.


Komentari
Na vrh