Kult(ura)

“Zdravo Bosno, stižem iz Sarajeva”: U Tuzli održano književno veče s Abdulahom Sidranom

Književno veče a Abdulahom Sidranom, sinoć su u Tuzli velikom broju zainteresiranih ljubitelja književnosti priredili Bosanski kulturni centar Tuzlanskog kantona, Specijalna biblioteka “Behram-beg” Tuzla i Preporod, koji su zajednički organizirali ovaj događaj.

Akademik Abdulah Sidran i Ajet Arifi, izdavač i vlasnik IK Connectum Sarajevo, uz aktivno učešće publike u ispunjenoj Plavoj sali BKC-a sinoć su razgovarali o književnom opusu najvećeg živućeg bh. pjesnika.

U fokusu razgovora bilo je Sidranovo stvaralštvo u ratnom Sarajevu. Govoreći o stvaranju pod opsadom Sidran se između ostalog prisjetio kako je nastala pjesma “Zašto tone Venecija” koju je napisao tokom kratkog napuštanja Sarajeva 1994. godine, govorio o fenomenu bosanskog humora u teškim vremenima kroz slikovite primjere svojih ratnih zapisa i procesu nastanka reportaža koje su pretočene u njegovu nedavno izdatu knjigu “Zdravo Bosno, stižem iz Sarajeva”.

 

 

Po povratku iz Venecije i doživljenog paralelnog i kako je istakao za njega nestvarnog svijeta, koji je normalno živio mimo onog što se dešavalo u Bosni, imao je potrebu da izađe među naše ljude.

– Tako sam sa ekipom koju mi je tada dao Mufid Memija danima putovao prvo kroz tunel, pa preko Pazarića, Turbeta, Pogorelice do Tuzle. Opisivao sam u trideset poglavlja to svoje putovanje, koje je zabilježeno i kroz sedam TV reportaža. Kada bi birao koje moje književno djelo ima najviše realnog života onda je to ta knjiga. To nije klasična beletristika, u žanru spada u putopise i danas ima posebnu vrijednost. Kada je čitam divim se tom zanosu u kojem smo mi kreirali našu odbranu, divim se tom entuzijazmu, poštenju, moralu, svemu onome što je kasnije, u tranzicijskom vremenu nestalo. Onda smo bili ljudi u paklu, ali ljudi s nadom – rekao je Abdulah Sidran.

 

 

Sidran se posebno osvrnuo i na svoju pjesmu „Mora“, za koju mnogi misle da je ona nastala u ratu, a nastala je 1986. godine, a za koju je istakao da bi volio da uz nju nema imena autora. Pjesma koja je danas dio školskih programa, nastala je tako što mu je „došla u san“ i to na makedonskom jeziku, koji ne zna.

– Za ovu pjesmu se vezuje ta ideja o pjesniku kao proroku, pri čemu on nije kreator te pjesme nego je to neka viša sila, a ovom slučaju je zaista tako i bilo. Zato mi je žao što nije objavljena bez imena autora. To bi bilo ljepše – istakao je Abdulah Sidran, napominjući da je upravo ta pjesma dokaz da ljudi mogu doživjeti vizije o budućim zbivanjima.

Književno veče, koje je moderator Ajet Arifi okarakterisao kao briljantan portret autora o samom sebi, završeno je druženjem Abdulaha Sidrana sa onima koji su željeli sa njim razmijeniti neku riječi, dobiti potpis na neku od njegovih knjiga ili zajedničku fotografiju.

 

JU BKC TK

Na vrh