„Ovdje se ne mora ništa kopati, ovdje na površinu izlaze brojni ostaci metala, keramike i drugih predmeta koji svojom strukturom podsjećaju na činjenicu da se radi o izuzetno starom objektu a sve istorijske i arheološke činjenice i podaci ukazuju da se radi o franjevačkom samostanu sv. Marije iz srednjeg vijeka“- ovako nam je svoju priču danas počeo Munir Memišević, vlasnik parcele na kojoj se ispod zemlje nalazi ogromna građevina utemeljena kamenim strukturama koje još niko i ne pokušava otkopavati niti istraživati.
Podsjećanja radi, ovaj objekat pod zemljom je Memišević opazio prije tri godine sasvim slučajno radeći u dvorištu svoje vikendice a od tada pa do danas je kaže obavijestio sve nadležne i one koje je smatrao relevantnim za istraživanja ali i danas ističe da nema nikakcih pomaka i da se za ovo nalazište slabo ko interesuje, što kao poslovan čovjek i biznismen kaže, blago rečeno, ne razumije.
„Sve aktivnosti, a koje nedvojbeno ukazauju da se upravo ovdje nalazi franjevački samostan sagrađen krajem 14. ili u prvoj polovini 15. st., odnosno prikupljanje i pronalaženje arhivske građe trenutno provodim sam i bez pomoći nadležnih institucija.Angažavao sam u te svrhe, naravno u privatnoj režiji jer drugi zato izgleda nemaju vremena, nekoliko historičara koji prikupljaju informacije na raznim izvorima o ovdašnjim franjevcima i svi ti nalazi ukazuju da sam blizu dokaza da se upravo ovdje nalazi Franjevački samostan”- dodaje Memišević.
Memišević još ističe kako su posljednjih par mjeseci a tragom nekih tekstova objavljenih u pojedinim medijima, ovdje dolazili neki arheolozi i istoričari i svi su saglasni u jednom a to je da se zaista radi o objektu vrijednom pažnje.
“ Dolazili su i odlazili ali nakon tih posjeta nije bilo novih, kao da ovo nikoga ne zanima pa ću u narednom periodu sam donijeti neku odluku šta i kako dalje. Moja volja da pomognem u svakom smislu nekome ko se ozbiljnije zainteresuje za ovu priču i dalje postoji ali i ja imam neke granice strpljenja za ovo sivilo koje nas okružuje pa nije isključeno da ću neke naredne iskopine raditi mehanizacijom što bi znatno oštetilo konture građevine ali sam ne mogu više”- dodaje vidno razočarani Memišević.
Posjetomm ovom lokalitetu i sami smo se mogli uvjeriti kako na površini zemljišta sami od sebe izranjaju brojni predmeti koji ukazuju na značaj i važnost ove građevine pod zemljom ali i koji zbog nemara onih koji se time bave uglavnom zarastaju.
Ilustracije radi, srebrenjake iz 16. st., nakit u vedi prstena od mesinga i brojne keramičke i druge predmete smo i sami pronašli, uručili ih Memiševiću koji je za sada jedini čuvar velikog istorijskog naslijeđa ostavljenog na mislost i nemilost zubu vremena.
Ma kraju naše posjete Memišević nam je predočio i neke dokumente koje je pronašao tragajući za franjevačkim samostanom a koji nedvojbeno ukazuju da se radi o ovoj lokaciji, jer se u ovom ai u brojnim drugim izvorima pominje da je samostan bio lociran 1,5 km od centra kasabe na lijevoj obali rijeke Jale što u potpunosti odgovara ovoj lokaciji u nekoliko metara.
O samoj vizitaciji papinog izaslanika Bonifacija ovim područjima, pisao je Mađar TÓTH ISTVÁN GYÖRGY Raguzai Bonifác, a hódoltság elsõ pápai vizitátora (1581–1582).
Acta Bosnae je izvor koji navodi da je 1581. Bonifacije iz Dubrovnika, posjetio Gornju i Donju Tuzlu. Pismo je pisao gvardijan samostana Donjih Soli, ali se u pismu pominje i samostan u Gornjoj Tuzli, na samom početku pisma. Pismo je poslato papi, kako bi se zahvalili za posjetu Bonifacija. U njemu se kao svjedoci ovog pisma pojavljuju i lokalni knezovi.
Pismo je objavljeno u djelu Eusebije Fermendžin, (Acta Bosnae na 319. strani) na staroslovenskom je jeziku i tu se decidno spominju crkve od “gornjih i donjih soli”.
