Dva zahtjeva podnijela je grupa zastupnika još u novembru prošle godine, a druga dva početkom tekuće godine, pa je čudno i neodgovorno da Ustavni sud FBiH nije našao za shodno da po ovim zahtjevima donese presudu.
Piše: Rasim Belko @rasimbelko
Jučerašnja sjednica Ustavnog suda Federacije BiH p(r)okazala je potpuni izostanak interesovanja za zaštitom ustavnosti i legalnosti procesa u ovom entitetu. Barem ako je suditi po zvaničnoj informaciji na web stranici Suda. Jer, odluke o podnescima zastupnika u Parlamentu FBiH još nema, a to mogučnost štetnih posljedica i prostor za neustavno djelovanje širi do trenutka potpunog urušavanja sistema.
Ustavni sud Federacije BiH kao najodgovornija institucija za stanje ustavnosti u Federaciji BiH tako propušta donijeti presudu u vezi sa nekoliko sporova koje su zastupnici Predstavničkog doma Federacije BiH pokrenuli protiv rukovodstva Predstavničkog doma zbog ugrožavanja njihovih prava koja su zagrantovana Ustavom Federacije BiH i Poslovnikom Predstavničkog doma.
Odnos Ustavnog suda FBiH prema ovim pitanjima zanimljiv je iz najmanje dva razloga – zbog dužine vremenskog roka koji je protekao od podnošenja zahtjeva, te zbog značaja i težine pitanja, ali i mogućih implikacija koje bi nakon donošenja sudskih odluka mogle nastupiti za funkcionisanje Federacije BiH, a posebno njene zakondavne vlasti.
Dva zahtjeva podnijela je grupa zastupnika još u novembru prošle godine, a druga dva početkom tekuće godine, pa je čudno i neodgovorno da Ustavni sud FBiH nije našao za shodno da po ovim zahtjevima donese presudu.
Ovakav odnos Suda je interesantan i u kontekstu činjenice da su podnositelji zahtjeva u nekim slučajevima samim zahtjevom tražili hitno postupanje, ali i u svjetlu činjenice da je u vezi sa nekim od podnesenih zahtjeva Ustavni sud zatražio i već dobio očitovanje Predstavničkog doma FBiH na tvrdnje grupe zastupnika koja je podnijela zahtjev.
S obzirom na važnost pitanja koja su obuhvaćena podnesenim zahtjevima, neki od zastupnika su nam u razgovoru kazali da je bilo više nego realno očekivati da Ustavni sud ove zahtjeve tretira prioritetnim. Iz tog razloga su 6. maja 2024. godine uputili i zamolnicu Ustavnom sudu tražeći da Sud iskoristi mogućnost koja je propisana Poslovnikom Ustavnog suda Federacije BiH i da ove zahtjevi rješavaju prioritetno.
U svojoj zamolbi su, između ostalog, naveli: “Uvažavajući činjenicu da postoji naglašen javni interes za rješavanje sporova koji su naprijed naznačeni, da bi ishod pokrenutih sporova mogao imati ozbiljne refleksije po ustavnost u Federaciji BiH, kao i činjenicu da rukovodstvo Predstavničkog doma Parlamenta Federacije BiH nastavlja praksu grubog kršenja Poslovnika Predstavničkog doma FBiH i Ustava FBiH na koji način ozbiljno podriva vladavina prava i negira princip ustavnosti, cijenimo da postoji osnov da se prioritetno pristupi razmatranju i odlučivanju po podnesenim zahtjevima koji su naprijed naznačeni. Shodno navedenom, molimo predsjednicu Ustavnog suda FBiH Aleksandru Martinović i sudiju izvjestioca na naprijed naznačenim predmetima da, temeljem člana 3. Poslovnika Ustavnog suda Federacije BiH, u javnom interesu udovolji ovoj molbi i predloži razmatranje podnesenih zahtjeva po hitnom postupku“.
No predsjednica Martinović i postupajući sudija očigledno ne mare za potrebu ustavnosti i poslovničke uređenosti u funkcionisanju Predstavničkog doma FBiH, pa na sjednici održanoj devet dana nakon zamolbe grupe zastupnika ponovo nisu razmatrali njihove zahtjeve.
Začuđujuće je da Ustavni sud, kao zaštitnik ustavnosti, ne iskazuje senzibilitet prema ovim zahtjevima i ne postupa, a sve je očitije da je Ustavni sud u odnosu na podnesene zahtjeve poslao poruku da iste neće razmatrati žurn/NO te su na taj način oni koji su do sada pokazali otvorenu spremnost na neustavno djelovanje, ohrabreni da nastave praksu kršenja Ustava Federacije BiH i Poslovnika Predstavničkog doma.
Ustavni sud ne bi trebao biti involviran u političke procese na način da svojim (ne)djelovanjem doprinosi urušavanju vladavine prava. Ono što se od Ustavnog suda očekuje jeste da iskaže senziblitet za javni interes i politiku kontroliše na način da je drži u ustavnim okvirima. A to se postiže isključivo efikasnim presuđivanjem sporova koji se podnose Ustavnom sudu.
No, u parlamentarnim kuloarima se još od podnošenja zahtjeva spominjala politička odanost pojedinih sudija uključujući i samu predsjednicu Ustavnog suda FBiH Aleksandru Martinović, gdje se pominjala opcija da će SDP-u i HDZ-u odane sudije odugovlačiti i na kraju učiniti besmislenim odlučivanje po sporovima, kada se mandat aktuelnog saziva privede kraju.
Samo djelovanje Ustavnog suda proteklih mjeseci dalo je za pravo tim informacijama, jer smo u Predstavničkom domu Parlamenta FBiH više puta svjedočili haosu i anarhiji, te samovlašću parlamentarne većine. Ustavni sud je svojim nedjelovanjem osim ugrožavanja ustavnosti procesa i poslovničkog djelovanja ugrozio i evropski put Bosne i Hercegovine gdje se vladavina prava spominje kao jedan od temeljnih uslova.
S druge strane, 28. maja bit će održana sjednica na kojoj će po svemu sudeći biti izabran Marin Vukoja za sudiju Ustavnog suda BiH, a zbog nedjelovanja Ustavnog suda mogli bismo imati situaciju da sudiju Državnog Ustavnog suda imenuju na neustavnoj sjednici Predstavničkog doma.
Istovremeno, javnost je ostala u šoku kada je objavljeno da je zastupnicima upućen izmijenjeni Poslovnik (o kojem se očekuje odluka Ustavnog suda) pod svojevrsnom oznakom “tajno” i “za privatnu upotrebu”.
Nesumnjivo je da partikularni interesi vladaju parlamentarnim životom Federacije, a pitanje koje čeka odgovor glasi – jesu li Aleksandra Martinović i sudije Ustavnog suda FBiH odugovlačenjem odlučivanja po podnescima zastupnika svjesno doveli FBiH u ustavnu i krizu poslovničkog djelovanja u Parlamentu FBiH!?
