Na drugoj strani vedrina i pokloni neke druge vrste, a tek dijasporni koji je najavljen sredinom januara da stigne iz daleke Amerike…
Koja “dramaturgija” spočetka prošle sedmice. U ponedeljak lijepo krenula kolumna sa nebičnim i simboličnim poklonom “Bundavici” a potom ozračje je pokvario onaj “lanac”… A da sve bude u tonu narednog dana valjalo je pisati dramatično tužno sjećanje o poznatom Zvorničaninu…
U srijedu pred počinak šok- i (ne)očekivano strefilo. Biće zbog kojećega i zamora materijala! Najednom zaljulja sve oko mene na sred dnevne. Auuuu majstore- gledaj sada kako ćeš! Prvo da ne zvekneš na neku ivicu namještaja. Teturajući dovukoh se nekako do ugaone i spustih…
Telefon, gdje je telefon…? U p-m..!, eno ga na komodi. Valja opet ustati. Uz pomoć gornje strane fotelje dobauljam. Ljuljajući se zgrabim kao spas i sa ostatkom razuma procijenim da je bolje vratiti se istim putem i sjesti na sigurniji početni položaj. S prve pogriješim na 122. Javila se policija, treba 144.
U sekundi oglasiše iz hitne. Nakon pitanog osnovnog, već su na putu. Opet treba ustati i otključati vrata, kad u stomaku krenu strašna muka. Gdje prvo- prvo kupatilo, stigao sam i do vrata. Ko vihor uletiše mlada trojica, četvorica u crvenim skafanderima. Samo što spustiše opremu još jednom strašno bljugnuh po sred sobe…
Pritisak, temperatura, vade krv, EKG…Haman nije najgore. Šta si jeo? Imaš li vrečicu sa datumom proizvodnje grickalica? Kupio u rifuzi. Pošto nije sigurno tvrditi od čega je, prije da sam nešto za ručak pogrešno “podgrijao”… Valja se brzo spremiti i pravac UKC. Dok su pakovali instrumente i rasklapali nosila jedan pređe pogledom po zidovima sobe. Dominiralo je veliko “Novo sunce”(detalj na fotosu uz naslov), lijevo dramatičan motiv sa uzburkanog Sjevernog mora (zbrzio komšija Fredrik da se izvezemo brodicom u pooo najdražeg ručka. Naglo zapuhalo, zatalasa- kakav ribolov, u stomaku zamućka sav “bergensko- bosanski lonac”. Jedva stigoh do ograde i sav neprovaren sruči u more!
Ovo u stanu je bilo ništa, brzopotezna muka- ova potraja i haj ti uz vjetar i dokopaj se pristaništa…); do prozora “Vašer u Zvorniku”, koju su sačuvale komšije u Z-14, kao izn i “plavu sliku” iznad komode. Mlađahnog “proslavila” na onoj davnoj međurepubličkoj izložbi “Sava” (kad se slože neke kasnije kockice sigureno je bio u toku Dragiša Trifković i prenio Ismetu.., op.a.) a desno od balkonskih vrata zgođusan okvir, pa će jedan: “Koji lik čovjeka na fotografiji!”
Rekoh li dok sam se spremao: Otac moj, a nije bilo vrijeme za objašnjavati, pisano: U Foto-Bosni urađen, uličica do Kapije– mama i ja malešan u sredini nakon što smo išli da vidimo stan kod Socijalnog. Pozvao tadašnji gradonačelnik Salih Atić da pređe u Tuzlu. Pljaf, kada smo se vratili u Zvornik, Majka ga preklinjala mlijekom s kojim je othranila da ne ide- ne preselismo. (A jeste bio “slika”, sa onim svojim smiješkom, posebno na fotosu ispred Trijumfalne kapije i nebila zadžabe ta titula. A serbes Misterom Jugoslavije moglo okititi više od polovine ondašnjih fudbalera “Drine” na onom neponovljivom fotosu u bijelim dresovima. Pa Alija Mustafić, Jovo Bokan, Muhamed Zejnilagić… i ne redaju mlađi. I ne rekoše s razlogom oni iz dalekog svijeta kada su posjetili djeda Hadžiavdagu da je pored Drine lijepo i zdravo živjeti. Da, da, za mirnih godina i samo da nema onog- ali, ali..! Na koncu pogledati od utorka fotos Muhameda Zaimovića. Rodna kuća pored ceste, niska podzida a ispod vrba modra Drina. I rasplet strašne priče kada je uslijedilo je pitanje na Prijekom sudu: “Kako je sudio?”- složiše se: “Pošteno” i – pustiše!
U neku ruku slično (i) u mome slučaju kada se postavilo pitanje šta će se sa jednim ovakvim prvih dana oslobođenja/ okupacije grada. Sve ima u Bijelom cvijetu iznad puta oko cijele režije i ko je ubačen u stan da budem na oku kada je zapucalo. I u onom naručenom intervju za Radio Osvit. Jes da je ponešto izbacivano, ali OK. Pa će do mene neke godine doći u jednoj riječi: LIKVIDIRATI. Dalje ne treba, niti sam se želio raspitivati kako je prevagnulo drugačije…
Tako je kako je sa ovim simbolom i sa promocijom najkomšijskije zvorničke ulice. Policija je obavila svoje a nije brkana “rutina” oko postavljanja svakog drugog vikenda boravka osnivača GljiveMira.
Pihtija, pihtija, poletiće Bijeli Golub Mira, veli u kameru prije dvije godine poznati Banjalučanin Hamdija Trnovac. Krune se krune i Vrbaslije – nedavno ode i on.
“ONA” ODLUČUJE O SANITETU
Uobičajeno kad se stigne na UKC. Odmah infuzija. Još dva povraćanja. Zapazih da sam u neuglednom “boksu”, bogzna kad oprane posteljine, pohabana deka, zidovi koji godinama nisu vidjeli farbe. I slabo zagrijanog. Još se sve vrti oko mene bolje da ne gledam. Nakratko zgodi misao da mažda neću moći više na noge..? Kao Lana… Nekako će se i utješno – ni prvi, ni posljednji. Zamolih sestru da donese još jednu deku. Nemaju više deka i ode…
Ujutro doručak koji nisam mogao pipnuti kad u letu neka sestra da nakon otpusne liste doće saitet i odvesti kući. Nedugo eto i one sestre iz noćn da pita ima li ko da me doma pripazi i imam li prevoz? Oko pripaženja ima rodbine, doće popodne ili predveće. Pa rečeno da će me prevesti hitna? I nasta žustra rasprava. Ona odlučuje o hitnoj! Nije meni problem platiti taksi, to je svega par stotima metara do moje zgrade, ali ne mogu ni sjesti, a kamo li na noge!
Hladno sleže ramenima što me upali. Nekako se malo pridigoh na laktove da joj složim: Čuuuj, ne sramoti profesiju! Dušu sam u Bosnu godinama donosio da pomognem DaBudeBolje. Zar ja sada trebam tražiti “vezu” da urgira. Ne radi mi to, za tvoje je dobro..!
Za svaki slučaj stvori se još jedna sestra i čovjek iz obezbjeđenja. Dovoljno se čulo i bez riječi svi odoše. Može biti dobila naknadnu instrukciju zbog onog nedavnog sa ujedom psa pred UKC-om kako je neki novinar opleo zdravstvo (Nekada bio, plus urednik dva lista i u Leirviku popularne Barneside– ovo sad ne računati, op.a ). Šta je moglo biti sporno- kakva država, takavo zdravstvo i UKC! U dobroj je namjeri, pa i onog odskora “viška” na glavnoj portirnici da baš ne idu na četiri stakla sve četiri reklame neke kalesijske firme. Ima neka mjera. “Donaciju” poštovati, ali ova ustanova je nekada bila “nivo”- pogledati znamenite doktore sa statuama u parku…
Nedugo zovu iz saniteta, mogu li se spremiti? Ne mogu dok ne dobijem otpusnu listu. Donosi nova doktorica sa toplim osmjehom na licu. I pride oštampano oko pravila ishrane. I prijedlog da možda ću moći pojesti kuhano jaje sa parče hljeba, pa da stavi u kesicu… Napokon sve se razvedri. Zahvalim dr. Amiri Frljak Dacić, eto i Dejana Banovića da me preveze.
Pridržavajući, mic po mic u sanitet i smjesti na ležaj. Zamolim ako bi mogao na minut zastati kod apeteke i dati otpusnu listu, na njoj su lijekovi. Pitanje je koliko imam novca, neko će doveće ili sutra ujutro donijeti, evo i LK. Veli ne treba, dovoljna lista. Ne daju, jedino lično. Samo je 2 m od vrata. Kad rekoh neka nastavi lijevo do moje zgrade u Dejanu se na licu prelomi: Mogu li ustati, pomoće da uđem u apoteku.
Nekako se dovukosmo. Mladi apotekar da nije do njega, stvori se i vlasnica. Sreća da imadoh u gotovini 37KM. Uzdržah se od viđenih rasprava. Rekao samo hvala i na vrata koja više nikada neću ponovo preći.
PISMA
Vedrine nama treba, vedrine. A svakoga čekaju ovakvi ili onakvi časi. Nakon nedavnog pisma poznate Unuke čuli se preko vibera. U “kolicima”, jednom vidio na TV-u na promociji Gojereve knjige. Nema potrebe šta je i koliko oduzeto. Ostalo što je preostalo- najvažnije mozak funkciniše kao sat, glas isti, ćerka pomaže. Stiže ispričati i sjajni unukov biser sa zvonkim smijehom. I za nevjerovati – naštancala 4 (četiri) svoje nove knjige! U Biblioteci imaju Dobri ljudi u vremenu zla i Imati petlju, ovih nema. Reče gdje mogu potražiti. I, vjerovatno s razlogom, koju obavezno da pročitam.
Ganulo pismo dobrog Zeira Redžića iz Las Vegasa. Svoji još od Zvornika i s kojim je poštovanjem pratio moj rad. Naravno da sam sa radošću objavio ćerkino vjenčanje, posebno što planiramo da njena američka violina zasvira na mome zvorničkom balkonu. Sve navodi prema tome i za sada ne treba više. Svakako naće mjesta u muzejskoj postavci Bijeli Golub…
U Ljubaljni kod Ismara standardno. Ni “a” oko nesuđenog filma, niti šta je objavljeno i ispredlagano Tuzli oko pustog sprata Ismetove kuće. Isto bih. Poslao kao “poklon” da pogledam novi crtani film sestrine unuke. Lijepo, kao naracija ukomponovan njegov glas. Dopali se neki crteži, ako bi se mogla poslati dva – tri, dobro kao vedra ilustracija za prvu objavu u novoj godini. Odmah razumio zašto nije za to. (Ne)očekivano se povukao iz javnog života – isto kao što ljetos reče Vlado Kerošević – veće zadovoljstvo igrati sa unucima…
I zadnje, pismo- zahvalnica od porodice Zaimović za objavu u utorak. Mirza poslao direktno na stranicu Gljive Mira. Spram srca je, posebno zbog fotosa i Muhamedovih očiju u kojima sam vidio sve nas (pre)ostalih rastjeranih diljem svjeta! I nakon tolikih godina ne mogu doći sebi da baš tako grozno stradasmo u graničnom gradu – od Vidakove njive, Bajra, Fetije, pa sve do Zamlaza…
P.S. Veli Unuka, nikad ne pitaj kako sam. U pravu, klasika od fraze. Pa zamoliti da nema potrebe za slično u mome slučaju. Dok god ponešto napišem, dobro sam. Nakon pet dana danas bi polako nogama na kontrolu. Nije daleko Sjenjak a tužan što ne mogu na dženazu Halide Nedžibović na Kazanbšču. Do svog će Hasana, među prvim su zvorničkim dijasporcima i prve koje sam davnih godina posjetio u Minhenu. Počivališa dvadesetak koraka od mojih najmilijih. Pa ću ih pod obavezno obići iza praznika čim sasvim prezdravim…
A dobro je to što vele Vlado i Ismar kako im je lijepo sa unucima. Ne zavidim – kod mene potužno zbog daljina. Da onome u Bergenu, što će biti fudbaler, djaaad pokaže još koju fintu, a princeza u Lincu je djedov gen pa Idi u zadatak neka je počne učiti naš jezik, inače nevoljno drugi put doći…
Info.GljivaMira & DaBudeBolje
SeaD
__________
Kolumne i objave u funkciji regionalnog projekta u osnivanju DaBudeBolje &GljivaMira; Reference osnivača projekta OVDJE Prenose portali: BHDINFODESK ili BIH DIJASPORA INFODESK, Bolja Tuzla; Regional.ba, Šeher Banjaluka u Švedskoj Fb. stranice: GljivaMira, Zvornik kroz sela, mahale i čaršiju. Kontakt: info.gljivamira@gmail.com & dabudebolje@gmail.com
