Međunarodna zajednica čija je djelotvorna moć sublimirana u snagu OHR-a i visokog predstavnika uveliko je i sama uzrokovala definitivno najveću krizu u Bosni i Hercegovini, ovaj put ne samo političku, nego i sigurnosnu.
Piše: Rasim Belko @rasimbelko
Međunarodna zajednica čija je djelotvorna moć sublimirana u snagu OHR-a i visokog predstavnika uveliko je i sama uzrokovala definitivno najveću krizu u Bosni i Hercegovini, ovaj put ne samo političku, nego i sigurnosnu.
Prije, a naročito nakon Općih izbora 2022. godine svjedočili smo do tada neviđenom pritisku da se u državnoj vlasti napravi promjena. I dok su navodni analitičari ubjeđivali građane prije izbora da ta promjena znači uklanjanje etno-nacionalističkih politika iz državne vlasti, sve čemu svjedočimo od oktobra 2022. godine ukazuje da je zapravo kreiran disbalans. A napravljen je na način da su politikama koje slijede Beograd i Zagreb, odnosno ratne politike tih centara, suprotstavili politike koje nemaju ni kapaciteta ni snage da se suprotstavljaju takvim politikama.
Istovremeno, te nove politike, kreirane u krugovima međunarodne zajednice fingiranjem “novog političkog pristupa” pustile su da se kriza razvije do potpunog rasula vlasti po vertikali.
Te domaće nametnute politike su odgovorne, ali krivica je kod Schmidta i njegovih nalogodavaca. Krivica jer danas živimo vrijeme kada Dodik otvoreno radi na finaliziranju secesije, dok isti taj proces Čović provodi u drugačijem obliku.
Ukoliko takav pristup međunarodne zajednice kroz Schmidtove moći nije bio namjenski kreiran da se uruši pa potom i podijeli država Bosna i Hercegovina, onda je vrijeme na konkretnu akciju neutralisanja i popravljanja štete. I ne postoji opravdanje, jer nakon Općih izbora smo vidjeli koliko mogu biti brutalni u djelovanju kroz tu moć.
Dakle, ako im plan nije podjela države Bosne i Hercegovine, nalogodavci iz međunarodne zajednice i realizator njihovih zamisli Schmidt neupitno moraju djelovati kako bi se kriza primarno zaustavila, a potom Bosna i Hercegovina usmjerila na euroatlantski kolosijek.
Da bismo se vratili priči o integracijama i reformama neophodno je da Schmidt po saglasnosti ključnih segmenata međunarodne zajednice u BiH POD HITNO donese odluku o uvrštavanju instituta vanrednih izbora u Izborni zakon BiH i izda naredbu Centralnoj izbornoj komisiji da uz Lokalne izbore 2024. raspiše i vanredne Opće izbore u Bosni i Hercegovini.
Jer, obzirom na to da je Trojka dala neograničenu moć Dodiku u gornjem domu Parlamenta Bosne i Hercegovine, a da je zahvaljujući Schmidtu Čović “ključan” po vertikali, nemoguće je očekivati zaustavljanje krize redovnim političkim odlukama i dijalogom. Dodik je toga svjestan, a još je svjesniji i činjenice da vjerovatno nikada ukoliko Bosna preživi neće imati bolju priliku.
Jasno je onda da je potreba za vanrednim Općim izborima u oktobru ove godine više nego urgentna, a još jasnije da ćemo samo tako zaustaviti poniranje Bosne u novi haos, a moguće i u novi oružani sukob.
Ovih dana pisalo se kako se politika Sjedinjenih Američkih Država prema Balkanu i Bosni mijenja, pa je očekivati da će kao ključni faktor na ovim prostorima imati dovoljno razumijevanja za potrebom da se stanje u Bosni i Hercegovini pod hitno promijeni.
Primarno jer je njihova dosadašnja politika i omogućila Schmidtu da kreira aktuelnu raspodjelu vlasti na državnom, a još vidljivije u entitetu FBiH. SAD su zemlja demokratije, koja se voli u ogledalu posmatrati i kao kolijevka demokratije, pa očekujemo da i u Bosni i Hercegovini kao prijateljskoj državi pomogne da se ta demokratija obnovi. Pogotovo jer je njihov ambasador Michael Murphy iz njemu poznatih razloga bio ključan u Schmidtovim potezima nakon izbora 2022. godine.
Ukoliko se zapadne ambasade, Vijeće za implementaciju mira i Schmidt nastave ponašati kao i do sada, bez želje da isprave vlastite loše postupke, onda je jasno da oni Bosnu i Hercegovinu guraju u sukobe a možda i nestanak.
A to nikakve rezolucije o genocidu u Srebrenici ne mogu ispraviti, jer se međunarodna zajednica danas u našoj državi ponaša kao nizozemske snage UNPROFOR-a i sam UN onda kada je u zaštićenoj zoni UN-a počinjen genocid.
Schmidt ima mogućnost, Zapad ima snagu da mu to naredi, a njihove motive i namjere jasno ćemo znati ako akcija izostane.
