Piše: Rasim Belko @rasimbelko
U godinama iza nas imali smo više situacija u kojima je vanredno zasjedalo Vijeće za implementaciju mira (PIC). Te vanredne sjednice bile su ili plod odluka vlasti u Rs ili potreba da se odgovori na krize koje ugrožavaju mir. Te sjednice u pravilu bi polučile smirivanje tenzija.
Danas, kada se svakodnevno spominje mogućnost incidenata i sukoba, kada kriza bukti i prijeti da preraste u opasan plamen, kada se disolucija i nemogućnost opstanka Bosne i Hercegovine naglašavaju u parlamentima i na mitinzima, izostaje odgovarajuća i pravovremena reakcija visokog predstavnika Christiana Schmidta, ali posebno zabrinjavajuća je mirnoća kojom sve posmatra PIC.
Za Schmidta znamo da nije posvećen miru i opstanku BiH, niti se tako ponaša od dolaska. No, pitanje je je li Vijeće za implementaciju mira disfunkcionalno upravo u vremenu kada bi moralo funkcionisati u stalnom zasjedanju.
Takvoj disfunkcionalnosti PIC-a svakako doprinosi i jasno razlučiv pogled politika SAD i UK s jedne i Evropske unije s druge strane. Stoga je jedan od mogućih razloga indolencije PIC-a i posljednje okupljanje evropskih ambasadora na kojem je Schmidt a ne Dodik okarakterisan glavnim krivcem za krizu u Bosni i Hercegovini.
Evropske politike pokazale su i devedesetih da je njihova želja za neodlučnošću mnogo veća od potrebe za brzim rješavanjem kriza na obroncima Unije. A takva politika omogućila je hegemonističkim silama izvođenje operacija ciljanim činjenjem neviđenih zločina na evropskom tlu još od Drugog svjetskog rata. Među tim zločinima su genocid i udruženi zločinački poduhvat.
Danas, kada priča “neće biti rata” ne vrijedi više ni u samoj EU prvenstveno zbog Ukrajine, međunarodna zajednica u političkom segmentu ponaša toliko iracionalno da imamo pravo pomisliti kako je ovako ozbiljan nivo tenzija zapravo produkt njihovih skrivenih namjera.
Umjesto zasjedanja PIC-a u kojem su članice Kvinte, odnosno ambasadori najsnažnijih zemalja svijeta u Bosni i Hercegovini gomila se naoružanje EUFOR-a a od nedavno su na dužnosti i jedinice iz strateških redovnih snaga. EUFOR je sve primjetniji na ulicama Bosne i Hercegovine, njihove vježbe i pokreti u kolonama dodatno bude strah.
Stoga je pitanje šta to internacionalna zajednica planira za Bosnu i Hercegovinu kada umjesto pokušaja političkog rješavanja krize kroz dostupne instrumente oni pojačavaju mirovne snage.
U prevodu, zašto ne zasjeda PIC a jačaju se snage EUFOR-a?
Od mogućih odgovora diže se kosa na glavi. Onaj koji se najčešće spominje podrazumijeva strah od mogućnosti da se EUFOR postavi na administrativnim linijama nakon eventualne odluke RS o disoluciji. To bi faktički značilo aminovanje internacionalne zajednice na podjelu Bosne i Hercegovine.
Iako većina među probosanskim političarima, ali i građani, ne žele povjerovati u ovu mogućnost moraju znati da nije mali broj članica EU kojima bi takav razvoj situacije bio sasvim uredu.
Drugi odgovor na pitanje zašto Vijeće za implementaciju mira negira ozbiljno narušavanje mira je mogućnost da je sve što se događa u Bosni i Hercegovini produkt dirigovanog i kontrolisanog haosa za potrebe političkih igara koje su od interesa centrima moći u Washingtonu, Londonu i Briselu. U tom odgovoru ulogu igra i rezolucija koju u UN namjeravaju usvojiti o Srebrenici. Ta priča je dodatno usložnila cijelu situaciju u BiH, kombinujući je s pojačanim američkim pritiskom na one na crnim listama i Schmidtove izmjene Izbornog zakona. Te akcije izazvale su ozbiljnu krizu ne samo na unutrašnjem planu nego i u regionalnim odnosima.
S obzirom da smo kao odgovor na jednu od najtežih postdejtonskih kriza vidjeli samo rijetka saopćenja nekih ambasada Zapada dalo bi se zaključiti da cijeli haos zapravo predvode njihovi nadređeni, a da ga prate dobro koordinisane političke snage na Zapadnom Balkanu.
Takav scenario značio bi da smo im bitni jedino kada se našim životima mogu kusurati za političke poene ili da su odlučili provesti planove o kojima se malo priča a tiču se stvaranja tri velike monoetničke države na Balkanu.
Kako god bilo, alarmantan i zabrinjavajući je izostanak sjednica Vijeća za implementaciju mira dok komandant američkih snaga NATO-a za Evropu upozorava da je Bosna najkritičnija na Balkanu, a iste ili slične poruke odašilje i sam NATO.
Možda će PIC i EUFOR sačuvati mir, a znači li to nužno i opstanak Bosne i Hercegovine jedina je tema o kojoj bi morao razmišljati svebosanski politički front!
Patria
