Više od 2.000 vjernika klanjalo je, u nedjelju 12. maja 2019. godine, u Memorijalnom centru Veljaci, kolektivnu dženazu za tri identifikovane civline žrtve masovnih zločina počinjenih u Bratuncu tokom Agresije 1992-1995. godine. Članovi porodica i prijatelji oprostili su se od svojih najmilijih: Rifet (Rešo) Salihović, rođen 1949. godine; Šemso (Hamid) Zukanović, rođen 1949. godine i Munir (Hamed) Tahić, rođen 1971. godine, svi rođeni u Bratuncu, a ubijeni u brutalnim napadima na bošnjačka sela 1992. godine.
Tokom Agresije na Bosnu i Hercegovinu, na području Bratunca ubijeno je vkše od 715 bošnjačkih civila. Porodice i organizacije za traženje nestalih tragaju za još oko 300 nestalih, a na mezarju u Veljacima do sada je ukopano 304 identifikovana tijela. Porodice i udruženja članova porodica žrtava zahtijevaju već dugi niz godina da se intenzitet identifikacija pojača, kako bi svjedoci i preživjeli sudionici događaja iz devedesetih, dočekali da na dostojanstven način sahrane žrtve.
Trinaestu kolektivnu dženazu predvodio je tuzlanski muftija Vahid-ef. Fazlović, koji je u svome obraćanju pozvao vjernike da pamte zločine, da na njih podsjećaju kako se ne bi ponovili, te da sa svojim susjedima grade stabilnu budućnost u Bosni i Hercegovini, koju zajedno trebaju graditi kao zemlju vladavine prava. Dženazi su prisustvovali vjernici iz svih krajeva Bosne i Hercegovine i bh. dijaspore.
U ime porodica ubijenih Bošnjaka Admira Golić iz Bratunca, pročitala je pismo, u kojem se između ostaloga kaže: „Mi smo, ovdje na Drini, odlučni da vječno ostanemo na zemlji naših majki i očeva, naših pradjedova. Da čuvamo njihove mezare. Odlučni smo da gradimo budućnost sa drugim narodima i vjerama. Želimo Bosnu i Hercegovinu kao zemlju jednakih prava i mogućnosti. Ali ponavljamo, mi živimo na zavjetu koji smo dali našim najmilijima, čije kosti i danas spuštamo u mezare: mi se nećemo odreći Bosne i Hercegovine; mi se nećemo odreći Drine; mi nikada nećemo zaboraviti počinjeni Genocid i nikada nećemo prestati tragati za ratnim zločincima. Želimo graditi budućnost. Mi smo odlučni, a najbolja potvrda toga su naša djeca koja danas ovdje pohađaju škole i fakultete, i pored otvorene diskriminacije koja se provodi nad nama.“
