Ljudi

Tuzlaci u Kijevu (Ukrajina), 1981. godine

Rijetke su veze naše zemlje sa Ukrajinom, posebno u oblasti kulture. Stoga je zanimljivo prisjetiti se da je Narodno pozorište Tuzla od 17. do 24. juna 1981. godine gostovalo u Kijevu, sa predstavama „Posljednja ljubav Hasana Kaimije“ i „Galeb“. Zapisi o ovom gostovanju zabilježeni su u knjigama Nijaza Alispahića „Leda Saliniana“ (1997) i Fatmira Alispahića „Narodno pozorište Tuzla (1949 – 1999)“.

 

***

Kijevski dani tuzlanskog teatra

Odlomak iz teksta Nijaza Alispahića, objavljenog u „Frontu slobode“ (7.8.1981.)

(…) Prvu predstavu u Kijevu, predstavu “Posljednja ljubav Hasana Kaimije” počinjemo malom svečanošću, onako kako su to naši domaćini željeli. U ime grada domaćina pozdravlja nas Ana Timofejevna, zaslužna narodna umjetnica Ukrajine i SSSR-a. Bira riječi i misli, stvara toplu i srdačnu atmosferu prijateljstva, osmišljava ovaj susret kijevskih i tuzlanskih umjetnika.

  • Hadžialić domaćinima “vraća istom mjerom”, zahvaljuje se na toplim riječima, i još ljepše riječi upućuje Ani Timofejevnoj, spominje Tuzlu i Bosnu, i Budalinu Tala spominje, i putove kojim smo išli do sovjetskih naroda. (…) Predstava počinje, u sali grobna tišina, čuju se samo tuzlanski umjetnici, odjekuje sočna bosanska riječ, ovdje u dalekom Kijevu. Prolama se aplauz, Budalina Tale plijeni gledalište svojim burgijama. Istječe veče krcato doživljajima, uzbuđenjima, divnim utiscima. Na kraju, neshvatljivo dugačak i ritmičan aplauz.

 

(…) Već treću noć uzastopce igramo “Posljednju ljubav Hasana Kaimije”, i čudimo se: gledalište je uvijek krcato! Saznajemo da su ulaznice skupe, i da su u slobodnoj prodaji. I za drugu našu predstavu, za “Galeba” sve ulaznice su rasprodate. Mislimo, s “Kaimijom” smo izvrsno prošli, strahujemo kako će biti primljena druga naša predstava i Čehov, koji je njima drag, blizak i poznat pisac. I, već na prvoj predstavi “Galeba” sve dileme su razriješene: naš bosanski “Galeb”, tuzlanski “Galeb”, neobično se dopao građanima Kijeva. Opet čestitke, i zadovoljstvo kakvo može da daruje samo pozorišna umjetnost.

 

(…) U Domu smo prijateljstva, u prostoru u kom su se do sada sastajali i družili prijatelji iz preko sto zemalja svijeta. Domaćini su nam pripremili i izveli sadržajan umjetnički program: poznata sovjetska pijanistkinja, krasavica Zoja, u svečanoj haljini od plave prozirne svile, svira nam Rahmanjinova; zatim slušamo Puškina u interpretaciji jednog od najvećih operskih pjevača Sovjetskog Saveza, zatim muzicira čuveni gudački kvartet, još jedna solistička operska numera… počašćeni smo i ushićeni. (…)

 

Nijaz Alispahić

(Front slobode, 7.8.1981.)

 

priredio – Fatmir Alispahić

Na vrh