Piše: A. Čorbo-Zećo
Danas je 15. maj. Datum koji bi trebao stajati u svim kalendarima ove zemlje. Ne kao sporna fusnota, ne kao predmet relativizacije, ne kao dilema, već kao jasan, neizbrisiv dokaz da je taj dan odbranjena Tuzla.
Ali gdje smo danas?
U medijima iz Federacije BiH, 15. maj se sramežljivo spominje. Ako se uopće i spomene.
Prikazuje se kao „neka situacija“ u kojoj je, eto, nešto bilo… neko pucao, neko poginuo, a onda se navlače zastori paušalnih interpretacija. Pazite sada interpretacija. Kao da se borba za sopstvenu državu, sopstveni grad i pravo na život može tumačiti kako kome paše. Kao da je istina stvar ličnog ukusa.
Vrlo mali broj izvještaja precizira ono što bi trebalo biti glavni naslov 15. maja 1992. Tuzla je odbranjena. Nema dileme. Nema dvoumljenja. Nema nijansi.
To nije bio napad na kolonu. To je bila odbrana grada.
Ali izgleda da pravda, kad je riječ o Bosni i Hercegovini, još uvijek nema jasan glas. Šuti dok se historija prepravlja. Šuti dok se izjednačavaju agresor i branilac. Dok se iskrivljavaju činjenice, umotavaju u „narative“, i serviraju novim generacijama kao „druga strana priče“. Kao da istina ima dvije strane.
Nema. Postoji samo jedna istina Tuzla nije napadala – Tuzla se branila.
I nije samo 15. maj problem. Problem je što ova zemlja već decenijama živi u pravnoj i moralnoj apstinenciji. Problem je što se pravda mjeri po etničkim kvotama, a istina zavisi od entiteta, kantona. Problem je što heroji umiru u tišini, a laži dobivaju udarne termine.
Danas, dok gledam kako se opet šuti na ono što bi trebalo biti izrečeno jasno i glasno, pitam se ako pravda šuti, hoćemo li i mi. Ili ćemo, makar riječima, stati u odbranu istine, kad to već sistem neće.
Tuzla je 15. maja 1992. stala u odbranu svoje slobode.
Danas, 15. maja 2025., vrijeme je da mi stanemo u odbranu pravde. Za ime svih heroja koji muku muče pred pravosuđem BiH, koje ne bira sredstva u promoviranju srbijanske agende da su u BiH tokom agresije svi bili isti!
Dosta je bilo prešućivanja. Ako se pravda bude dijelila selektivno, na kraju neće ostati niko da vjeruje u nju. A bez pravde nema ni Bosne.
Patria
