Piše: Amra Vrabac
„Ako imamo svoj treći entitet imamo genijalan način da zaštitimo svakog Hrvata koji živi izvan tog entiteta. Mi želimo privremena rješenja oko Ustava upravo iskoristiti kao oružje da u konačnici dobijemo svoj entitet, svoju federalnu jedinicu. Bitno je da ona ima izvršnu, zakonodavnu i pravosudnu vlast, a kako će se ona zvati u BiH to više ništa ne znači“, govorio je predsjednik HDZ-a Dragan Čović u Švicarskoj 2011. godine.
Ono što je tada govorio ostala je Čovićeva politika i do danas. Nekada u manjoj ili većoj mjeri, ovisno od političkih partnera s kojima čini vlast, ali „treći entitet“ je ideja koja uvijek živi u HDZ-u.
Kada su se prije Općih izbora 2022. godine intenzivirali pregovori o Izbornom zakonu uz medijaciju evropske i američke administracije Čović je insistirao da FBiH bude podijeljena na dvije izborne jedinice, odnosno pet kantona sa većinski bošnjačkim stanovništvom i pet kantona sa većinski hrvatskim stanovništvom na osnovu čega bi se birala dva člana Predsjedništva BiH i tako omogućilo da HDZ trajno ima člana Predsjedništva BiH.
Takav scenario nije prihvaćen, a nakon formiranja vlasti sa novim političkim partnerima strankama trojke (SDP, NIP, Naša stranka), Čović je ponovo počeo insistirati na Izbornom zakonu BiH po „mjeri trećeg entiteta“.
Politički program od kojeg ne odstupaju, u javnosti često zagovaraju svi kadrovi HDZ-a, kako oni politički tako oni i iz društvenog života. Među njima i novinar Zoran Krešić čije su posljednje izjave o „vraćanju Herceg-Bosne“ nakon burnih reakcija u javnosti, natjerale i Ambasadu SAD na stav.
„Ja želim da se vrati Herceg Bosna! Za mene osobno, za ovaj narod, Herceg Bosna je svetinja! Mislim da svi trebaju biti ponosni na nju i sve ono što je ona radila. Bez obzira kakve postoje i presude i odluke sudova. Iskreno, očekujem od HDZ-ovaca i drugih koji su na vlasti, da rade na, blago rečeno, rušenju Federacije, na što većem njezinom slabljenju, jer bi to, makar kad bih se ja pitao, bio strateški interes Hrvata”, kazao je u jednom dahu Krešić u emisiji Zrcalo tjedna.
“Njegovi sramni pozivi na daljnju podjelu Bosne i Hercegovine i blokadu funkcioniranja Federacije Bosne i Hercegovine su destruktivni, neodgovorni i nedosljedni izgradnji zajedničke, multietničke budućnosti unutar euroatlantskih institucija. Ne samo da su njegovi prijavljeni pozivi na vraćanje Herceg-Bosne opasni i antidejtonski, oni su uvredljivi i regresivni, već ga po našem mišljenju čine nekvalifikovanim za bilo koju poziciju u javnom RTV servisu. Politički lideri moraju prestati sklapati dogovore koji potkopavaju funkcionalnost institucija i ignorirati interese svih konstitutivnih naroda radi unapređenja vlastitih, uskih političkih interesa”, poručili su iz Ambasade SAD Krešiću, ali ne i Draganu Čoviću koji je 28. avgusta s ponosom obilježio obljetnicu osnivanja HRHB.
U istoj emisiji s Krešićem gostovala je i predsjednica FBiH Lidija Bradara koja je s odobravanjem slušala Krešića. A Lidija Bradara je ona čiji je prijatelj osuđeni ratni zločinac Dario Kordić, odgovoran za zločine u Ahmićima gdje je ubijeno 116 civila među kojima žene, djeca, starci, selo zapaljeno, a džamije do temelja porušena.
Kada je Bradara prilikom jednog gostovanja na N1 tvrdila da Kordić “više nije ratni zločinac” jer je odležao kaznu, tada su izostale reakcije Ambasade SAD. Nije bilo zahtjeva da se Bradara povuče sa mjesta predsjednice FBiH.
“Osuđenik koji odleži kaznu za bilo koji zločin valjda prestaje biti osuđenik pa tako i za ratni zločin“, kazala je Bradara.
Isti stav ima još jedna perjanica HDZ-a Sanja Vlaisavljević, ministrica kulture i sporta u Vladi FBiH. Ona se nekoliko dana nakon sramotnog istupa Lidije Bradara složila s njom i poručila da je Kordić odslužio kaznu za ratni zločin.
“Šta ćemo sa ratnim zločincima kad odsluže kaznu. Oni moraju biti rehabilitirani”, kazala je Vlaisavljević.
Na jednom drugom snimku koji je u javnosti objavljen Kordić je u veselom tonu kazao “kako bi opet sve ponovio”. No, ni jedna ni druga zbog podrške ratnom zločincu nisu smijenjene s funkcije, niti su imale bilo kakvu sankciju. Jedino što su dobile je policijska zaštita. Redovni su gosti prijema Ambasade SAD, evropskih zvaničnika ili pak OHR-a.
Valjda Krivični zakon BiH i izmjene koje je nametnuo bivši visoki predstavnik Valentin Inzko vrijede samo na dijelu teritorije FBiH, jer za “pet Čovićevih kantona” i Rs to nije slučaj.
Kakva je politika HDZ-a pokazuje i da sankcionisani Marinko Čavara obavlja dužnost člana Kolegija Predstavničkog doma PS BiH. Ni crna lista ni sankcije nisu bili prepreka da Čović svog saradnika kandiduje za Parlament.
I sve ono što je Krešić govorio u emisiji s Bradarom zapravo je isto što govori i Čović. Predsjednik HDZ-a nikada nije prihvatio presudu haškoj šestorci za Udruženi zločinački poduhvat. Naprotiv, čak je i zahvalan za “povijesnu dimenziju” stvaranja tzv. Herceg-Bosne.
“Svima onima koji na taj način pokušavaju komentirati HZ HB, odnosno organiziranost hrvatskoga naroda, uistinu trebaju pogledati povijesnu dimenziju onog što su činili i radili i odnosili se… Onda će biti lakše tražiti zajednički dogovor, prostor u kojem se živi osmisliti na primjereniji način, civilizacijski, za razliku od vremena kada se ratovalo i tražilo rješenje problema ili zamišljenih strategija jednoga drugoga i trećega naroda – prokomentirao je Čović.
Dakle, politika HDZ-a je nepromjenljiva i ide ka cilju i formalnog vraćanja Herceg-Bosne.
To će dati u zadatak novim političkim partnerima, a dio tog plana već se ispunjava.
Tako su Čović i njegovi kadrovi zaustavili projekat Južne interkonekcije dok se ne formira novo preduzeće kojim će upravljati Hrvati i odlučivati o plinu, a “ne da neko iz Sarajeva odlučuje o plinu koji prolazi teritorijom gdje žive Hrvati”.
O otvaranju dionice autoputa od Počitelja do Zvirovića pod patronatom Andreja Plenkovića, te politici HDZ-a koja se usmjerava iz Zagreba pod krinkom evropskog puta BiH, suvišno je i govoriti jer opasnost iza paklenog plana vide tek rijetki.
