Ostaje samo pitanje da li je inicijativa za organiziranje panbošnjačkog sabora posljedica nerazumijevanja štete koju proizvodi, ili je svjesna potpora drugim etničkim destabilizirajućim projektima.
Za Depo.ba piše: Akademik Esad Duraković
Inicijativa za organiziranje tzv. panbošnjačkog sabora, ili – još gore – regionalnog bošnjačkog sabora, veoma je pogrešna, zapravo je izuzetno štetna u aktualnom kontekstu.
U stvari, ona se vrlo efektno i negativno kontekstualizira sa idejom/projektom “srpskog sveta”, kao i sa velikohrvatskim projektima, jer svi su oni hegemonijski i destabilizirajući projekti u odnosu prema teritorijalnom integritetu i suverenitetu Bosne i Hercegovine.
Drugim riječima, spomenuti projekti i njihov kontekst su takvi da organiziranje regionalnog bošnjačkog sabora – kao navodna reakcija – daje legitimitet projektu “srpski svet” i drugim nacionalističko-hegemonijskim projektima.
Ostaje samo pitanje da li je inicijativa za organiziranje panbošnjačkog sabora posljedica nerazumijevanja štete koju proizvodi, ili je svjesna potpora drugim etničkim destabilizirajućim projektima.
Štetnost ove inicijative je sasvim očigledna prema sljedećoj “formuli”: BiH može opstati samo kao građanski uređena država (u kojoj su afirmisani i etnički identiteti), a samo u takvoj državi mogu opstati Bošnjaci.
Konsekventno, to znači da je sudbinski interes Bošnjaka očuvanje države BiH i bosanstva kao njenoga nacionalnog identiteta koji nije u konfliktu sa etničkim nego ga samo nadograđuje u multietničkoj zajednici uvedenoj u bitan kvalitet građanske ravnopravnosti.
Forsiranje etničkih sabora suštinski je u konfliktu sa idejom o građanski uređenoj državi BiH.
Ovdje je kontekst takav da svesrpsko, svebošnjačko ili svehrvatsko saborovanje funkcionira (zbog toga je ovdje vođen rat!) kao snažan faktor etničke homogenizacije u čijoj biti je politička samodovoljnost i isključivost prema drugima. U našim prilikama – to je generator nestabilnost, konfliktnosti.
Umjesto panbošnjačkog sabora (koji nužno podrazumijeva podozrivost i samodovoljnost drugih etničkih skupina), mudar potez bosanskog ustavnog patriotizma, patriotske političke osviještenosti bilo bi organiziranje (sve)bosanskog sabora. Ne svebošnjačkog, nego svebosanskog!
Na tome sam istrajavao više od godinu dana; tome je dala časnu podršku i ANUBiH, ali nismo uspjeli. Opstrukcije, centrifugalne sile i upravo instinkt etničke homogenizacije bili su prejaki.
