Rastrčali su se Elmedin Konaković, Nermin Nikšić i, istina, rijetko Edin Forto, da pučanstvu objasne kako je blagostanje tu i sve to zahvaljujući njima.
Piše: Rasim Belko @rasimbelko
Poput vodenog balončića, raspršila se eurofantazija političkog projekta Trojka. Političke kolovođe trostranačkog sastava organizirale su prije nekoliko dana svojevrsnu kolektivnu proslavu uspjeha na evropskom putu i poručile – samo naprijed, nema nazad. U želji da politički profitiraju od poklona Putinom istraživane Evrope, na konferenciju su pozvali sve što je učlanjeno u njihove stranke i uhlebljeno u neke institucije.
Rastrčali su se Elmedin Konaković, Nermin Nikšić i, istina, rijetko Edin Forto, da pučanstvu objasne kako je blagostanje tu i sve to zahvaljujući njima.
Elmedin Konaković se multiplicirao po režimskim medijima i unesen je u ulogu ministra vanjskih poslova, pričajući o šampionskim integracijama, uspjehu BiH koji je daleko prebacio sve u regiji, velikom poslu koji su on i Trojka uradili…
“Za nas u BiH je najvažnije da se kompromis i razgovor isplate. Uspjeli smo stvoriti taj narativ i vidimo rezultate”, kazivao je Konaković u danima u kojima sam se pitao zašto se Dragan Čović i Milorad Dodik niti ne pokušavaju okoristiti poklonjenim evropskim putem.
A onda je postalo jasno da je riječ o starim lisicama političke igre, koji nisu bezrazložno preživjeli više od dvije decenije u mutnim i turbulentnim političkim vodama Bosne i Hercegovine. Obojica su znali da će se desiti visoki predstavnik i njegovo nametanje izmjena Izbornog zakona. I dok su trikolori iz Sarajeva slavili Evropu, Čović i Dodik su u sjeni te priče spremali odgovor kroz koji će postaviti maksimalističke zahtjeve nakon što Schmidt objavi svoj namet.
A da su lideri Trojke klasični politički luzeri kratkog dometa, pokazuje zatečenost i nespremnost koju pokazuju nakon poziva Čovića da PIC revidira odluku Christiana Schmidta i poruka Dodika i njegove političke artiljerije iz NSRs, koja je apsolutno uslovljavajuća.
Koliko ih je sve to zateklo i prepalo, govori i reakcija Nermina Nikšića, koji veli: “Nemamo ništa protiv da Dodik umjesto s nama nastavi sa SDA.” On nema ništa protiv, jer očito još nije shvatio da se on ništa i ne pita.
Kao što ni Elmedin Konaković nije shvatio da njegova vještina kompromisa i narativ daju rezultate samo onda kada Trojka pristaje da hendla zakone države Bosne i Hercegovine kako bi oni bili prihvatljiviji Dodiku i Čoviću, nego EU i integracijskom putu.
Iako je do Općih izbora 2026. godine ostalo više od dvije godine, posve je jasno da je Trojka još jedan potpuno propali projekat saveza SAD, EU i OHR-a. Jer, ne samo da je upitno hoće li do 2026. opstati u kakvom-takvom partnerstvu s Dodikom i Čovićem, već je upitno u kojoj mjeri će članice Trojke preživjeti te izbore.
Dodik je sinoć pokazao da više nema dileme kojim putem će se kretati, a svo političko topništvo koje je upotrijebio nesumnjivo će iskoristiti da bi dobio posljednju atribuciju državnosti RS – državnu imovinu. S tim dobitkom, može mirno čekati prigodu da zapečati sudbinu Bosne i Hercegovine, čije su “patriote” i lideri tu imovinu shvatali kao “neke njive”. Na Dodika će se nadovezati i Čović, pa će narativ i kompromis Konakovića, Nikšića i Forte biti uvod ili u podjelu Bosne ili u nove sukobe.
Teško pobjedniku, napisao sam 8. oktobra 2022. godine. Tada je Dodik imao samo tri zahtjeva. I niti jedan od ta tri nije do danas ispunjen, ali je ispunio 33 druga zahtjeva.
I zaista, teško pobjedniku koji pogazi volju naroda. Jer, kada dođe vrijeme, narod će pogaziti političkog silnika koji bi za malo eUropske milosti prodao i zemlju i narod!
