Za 18 godina postojanja, Komisija za koncesije Bosne i Hercegovine potrošila je 20 miliona Bosanskih maraka. I uprkos takvom budžetu, dvije decenije nisu bile dovoljne da ta Komisija uradi išta. Jer, de facto, nije radila ništa.
Kombinacija politika, interesa, secesionizma, hegemonizma i u posljednjem izvještaju koronavirusa, učinila je da dobro plaćeni neradnici zarobe priču o državnoj imovini i njenom otimanju.
Zapravo, sve je to dio antibosanske strategije, antidržavne, jer ako bi Komisija radila svoj posao, Beograd preko Banjaluke ne bi mogao praviti strateške planove za energetsku okupaciju naše zemlje.
No, možemo li kriviti samo politiku i političare iz Rs. Teško, jer primjerice šef bh. diplomatije Elmedin Konaković izražavao je zadovoljstvo nakon radne posjete Beogradu, gdje mu je predsjednik Srbije Aleksandar Vučić kazao da je Srbija opredijeljena za jačanje bilateralnih odnosa s BiH uz daljnju izgradnju međusobnog povjerenja i solidarnosti, te naglasio dosljednost Srbije politici očuvanja mira i stabilnosti u regiji kao i poštovanja međunarodnog prava, kao i da u tom smislu Srbija poštuje integritet Bosne i Hercegovine i Republike srpske unutar BiH.
Pitanje je jesu li u tim razgovorima spominjani neplaćeni dugovi Srbije za vodno bogatstvo Bosne i Hercegovine od kojeg stječu i energiju i profit.
Isto tako, postavlja se pitanje je li Konaković upitao Vučića šta i kako dalje s energetskom agresijom koju Srbija planira na Bosnu i Hercegovinu. A najeklatantniji primjer te energetske agresije na BiH je projekat hidroelektrane “Buk Bijela”.
I dok su političari iz Rs zaduženi za sabotiranje svakog unutrašnjeg pokušaja rješavanja ovog pitanja, dok se Schmidt po pitanju Rs pravi mrtav jer mu je HDZ prvi prioritet, ni Konaković se očito je nije mnogo češao za državu, njenu imovinu i energetiku.
A kako Konakovićevi drugovi u Vijeću ministara i njihovi projektanti vide Bosnu i Hercegovinu najbolje pokazuje opis projekta “Buk Bijela” na stranicama Elektroprivrede Rs.
“Rijeka Drina je desna i najveća pritoka rijeke Save i pripada Crnomorskom slivu. Nastaje spajanjem rijeka Tare i Pive, kod Šćepan Polјa. Slivno područje obuhvata jugozapadni i zapadni dio Republike Srbije, sjeverni dio Republike Crne Gore i istočni dio Republike srpske, a zauzima površinu od 19 570 km2”, navodi se na zvaničnom sajtu ERs-a.
Nosilac projekta je Srbija, odnosno Elektroprivreda Srbije.
Dakle, Drina je rijeka srpskog sveta i taj svet će iz nje vaditi novac. Novac crven i s okusom krvi, jer da bi postala srpska reka, Drinu su primarno srbo-četnički koljači dobro zamutili bošnjačkom i muslimanskom krvlju.
Ali Konakoviću je očito bitnija priča o autoputu, da poveže Sarajevo sa prestonicom srpskog sveta. A po planovima kreatora srpskog sveta, Sarajevo će jednog dana biti kasaba ili varoš na obroncima tog sveta.
Zato se šef diplomatije ne brine za “Buk Bijela”, kao što, ustalom, sarajevske stranke ne smiju da se brinu i pitaju ništa što bi naljutilo garante njihovog boravka u državnoj vlasti. One u Mostaru, Banjaluci i ambasadama.
Srpski svet je ovladao Crnom Gorom, Rs je već blizu da se otarasi dosadnjakovića u Sarajevu koji apelacijama pokušavaju odbraniti državno dobro – rijeku Drinu.
A kada projekat “Buk Bijela” bude završen, počet će i konačni raspad BiH. Jer, bukova je puna Bosna, iz bukova izbija struja, a Srbija je gladna. Progutat će i bukove i Bosnu, i to sve idući onim važnim putem šefa naše diplomatije.
(R. Belko/ Patria)
