Piše: Rasim Belko
Agencijska informacija da visoki predstavnik Christian Schmidt planira kroz izmjene Krivičnog zakona osigurati poštivanje njegovih odluka, očekivano, donijela je reakcije isključivo sa 49 posto UZP-om okupirane terotorije (entiet Republika srpska po Dejtonu).
Isto tako, očekivano, izostala je reakcija probosanskog političkog spektra ili onog što je od njega opstalo. A moralo se reagovati, jer insajderske najave iz OHR-a stižu u vremenu kada se očigledno visoki prestavnik sprema nametnuti odluku svih odluka – o državnoj imovini.
Stoga je pogrešna postavka gledanje na to kako će reagovati Milorad Dodik, njegov entitet i politička svita. Jer, sve su češće slutnje i najave da bi Schmidtova odluka o državnoj imovini, koordinisana iz Ambasade SAD, mogla opečatiti ratni plijen kao faktičko stanje. To bi značilo da će entiteti i kantoni dobiti svoju imovinu kao preduslov stvaranja mini državica unutar BiH, koje će potom imati apsolutnu mogućnost separacije.
Da su OHR, američka administracija, pa i sam Christian Schmidt istinski htjeli natjerati vlasti na okupiranoj teritoriji pa i samog Milorada Dodika da prihvata i provodi odluke, to su mnogo puta ranije imali priliku učiniti.
U konačnici, nije nepoznato da su pod američkim patronatom raniji visoki predstavnici smjenjivali neposlušne političare i druge kadrove. Danas Milorad Dodik ne samo da ne poštuje odluke OHR-a, nego ih ismijava, baš kao i američku administraciju.
I nastavlja funkcionisati na vlasti, čak i nakon sumnjive pobjede na izborima za predsjednika entiteta, koja nikada nije razjašnjena. Izmjene krivičnog zakona koje je donio Valentin Inzko su također odluka visokog predstavnika, ali tada nismo imali ni najave da će se nepoštivanje tih odluka tretirati kao krivično djelo.
Upravo suprotno, Dodik i njegova politička svita na svakom koraku negiraju genocid u Srebrenici, što je Inzkovim izmjenama KZ BiH krivično djelo. Osim besmisla saopćenja i OHR-a i Ambasade SAD, nismo vidjeli ozbiljniju namjeru da se Dodik natjera na poštivanje Inzkove odluke.
Zato, nemamo pravo biti naivni i vjerovati da bi se eventualne Schmidtove izmjene Krivičnog zakona odnosile na Dodika i entitet kojim upravlja. Prije možemo očekivati da su te najavljene izmjene usmjerene na sprječavanje svakog elements pobune unutar patriotskih snaga, nakon što OHR eventualno donese odluku o državnoj imovini.
Schmidt i Murphy imaju iskustvo s otporom prilikom segregacijskih izmjena Ustava FBiH i nametanja Vlade većeg bh. entiteta. Bez obzira što je reakcija građana bila relativno niskog intenziteta, što su politički subjekti koji su se bunili zbog takvih odluka u konačnici iste prihvatili, OHR i Ambasada SAD očigledo ne žele nikakve bune a kamo li neke glasnije reakcije patriotskih snaga sa ulica Sarajeva.
Tajna ekspertska grupa Christiana Schmidta nikome ne ulijeva nadu da će eventualna konačna odluka biti u skladu s međunarodnim pravilima, Dejtonom, Ustavom… To već sada izaziva brojne reakcije i poruke da jedini titular državne imovine može biti država. No, s druge strane vidjeli smo i reakciju Ambasade SAD da “država ne mora biti vlasnik baš sve imovine”.
Da se iz toga, ali i iz informacija o Schmidtovim izmjenama Krivičnog zakona BiH, naslutiti koga te izmjene treba da discipliniraju. Utoliko je opasno da Sarajevo nastavi šutke posmatrati procese evidentnog rastakanja države.
S drudge strane, ma koliko se medijski Dodik obrušavao na OHR i Ambasadu SAD, eventualno nametanje zakona o državnoj imovini po kojem bi država bila jedini titular, samo je po sebi dovoljno da osujeti cijepanje države uknjižavanjem na niže administrativne jedinice i prodajom iste.
Jasno je dakle da Schmidt i Murphy već sada imaju dovoljno mehanizama da osiguraju ono na što im dejtonska misija daje pravo. Zato je sumnja koja nastaje informacijom o izmjenama KZ BiH razlog za oprez i reakciju probosanskog bloka.
Te reakcije nem iako se cijeli taj blok busa u patriotska prsa. A mora je biti, uz poruku OHR-u, Kvinti i napose Ambasadi SAD da rješavanej državne imovine po pravilima neće izazvati nikakvo remećenje i neposluh.
A kada reakcije natjeraju zeku da izađe iz grma, možda će svima postati jasnije u kom pravcu se kreće tajna ekspertska grupa i njihov šef Schmidt. Car je odavno natjeran do duvara, pitanje je samo hoće li patriotski front ispasti mrtvo slovo na papiru. Ako je tako, nakon odluke Schmidtovih eksperata, taj front neće imati osnov za postojanje, jer bez države nema ni patriotskog fronta.
