KRIVI SMO
Kada smo u avgustu prošle godine gotovo uživo pratili potragu za ubicom Nizame Hećimović, teško je bilo zamisliti da će se godinu i po kasnije skoro isto ponovo dogoditi. Inela Selimović i njen 13-godišnji sin ubijeni su u Kalesiji u noći sa srijede na četvrtak u porodičnom stanu kojeg su dijelili sa osumnjičenim napadačem, Inelinim suprugom Emirom Selimovićem koji još uvijek u bjekstvu. Opet crna hronika iz Tuzlanskog kantona. Još jedan femicid. Još jedno ubistvo. Opet mi. Zašto?
Ko je kriv, svi se pitaju?
Krivi su prije svega predstvnici zakonodavne i izvršne vlasti od kantona do državnih institucija. Krivi su oni koji su usvojili zakone koji štite žene, a koji stoje kao mrtvo slovo na papiru. Zakazali smo kao društvo.
Okrenite se oko sebe a onda se pogledajte u ogledalo, I eto odgovora.
Da, krivi smo!
Krivi smo jer okrećemo glavu od nasilništva, krivi smo što svoju djecu učimo pogrešnim vrijednostima, krivi smo što je porodica kao osnovna ćelija društva devastirana, iznutra i s vana.
Krivi smo jer nas je sramota ići psihijatru i jer još uvijek tabu pravimo od mentalnih bolestih, pa među nama hodaju, rade ili nam šefuju ljudi koji bi trebali biti pod psihijatrijskom prismotrom i terapijom.
Kriv je i obrazovni sistem koji djecu zatupljuje sa milion bespotrebnih informacija, a osnovno kulturu ponašanja ne znaju, ista ta djeca.
I šta dalje? Hoće li neko reagovati, hitnom sjednicom Skupštine TK i zajedničkim poslaničkim stavom prema MUP-u TK, Tužilaštvu i parlamentarcima. Ili ćemo čekati još jednu ubijenu Nizamu, Ildu i novo mrtvo djete.
PRESS SDBIH
