SEDMI NOVEMBAR je jedan od najvažnijih datuma tuzlanske kulture, jer je tog datuma, 1943. godine, osnovan “Front slobode”, nakon “Oslobođenja”, najstariji (živi) bh. list.
Da li se moralo dogoditi da Tuzla ostane bez “Fronta slobode”? Nije. Sigurno nije.
“Front slobode” je i danas spomenik kulture, hronika, ponos i čast, a njegovo uništenje – sramota.
Obnova “Fronta slobode”, uz podršku Gradske uprave, logična je i realna čežnja. Tuzla ima potrebu za “Frontom slobode”. Zar je normalno da ovaj grad prije 30-40-50 godina ima novinu, a danas nema?
Nešto lično: Kada sam bio na odsluženju JNA, 1985/86. godine, dobijao sam poštom brojeve “Fronta”, koji je izlazio utorkom i petkom. Kako god da opišem tu radost, malo je. Čitao sam od slova do slova! U našoj kući, nije bilo utorka i petka bez “Fronta slobode”. Tako smo u Tuzli voljeli Tuzlu.
Poslije sam bio dvostruki laureat Godišnje novinarske nagrade “Fronta slobode”, za kolumnu “Moderna vremena” (1991) i za kolumnu “Diwanhana” (1993), u kojoj je te 1993. godine objavljen moj otvoreni poziv za osnivanje prve nevladine organizacije u BiH, Foruma građana Tuzle.
Na Televiziji FS-3 pokrenuo sam i prvu tuzlansku TV emisiju “Tuzlarije”, čija se izdanja nalaze na nekoliko You Tube kanala.
Neprirodno je da Tuzla danas nema ŽIV spomenik svoje kulture, hronike, pismenosti, ljubavi. U ime te prirodne ambicije, da će doći snage koje će obnoviti “Front slobode”, prisjećamo se SEDMOG NOVEMBRA.
U prilogu je TV izvještaj sa obilježavanja godišnjice “Fronta slobode” 1991. godine i dodjele Godišnjih novinarskih nagrada.
Fatmir Alispahić
