Gradski odbor SDA Tuzla danas je okupljanjem članova Izvršnog odbora, Organizacije žena, Asocijacije mladih i predsjednika mjesnih ogranaka SDA kod Čaršijske česme u Tuzli obilježio Dan bijelih traka, u znak sjećanja na stradanje 3.176 građana Prijedora i okoline.
Vlasti bosanskih Srba u Prijedoru su 31. maja 1992. izdale naredbu putem lokalnog radija kojom se nesrpskom stanovništvu nalaže da obilježi svoje kuće bijelim zastavama ili plahtama, te da pri izlasku iz kuća stave bijele trake oko rukava.
„Građani srpske nacionalnosti, pridružite se svojoj vojsci i policiji u potjeri za ekstremistima. Ostali građani, muslimanske i hrvatske nacionalnosti, moraju na svoje kuće i stanove izvjesiti bijele zastave i na ruke staviti bijele trake. U protivnom, snosit će teške posljedice„ glasio je poziv na radiju.
Mnogi Prijedorčani koji su ga čuli prije tačno 28 godina, pronađeni su oktobru 2013. godine na području Tomašice, u najvećoj masovnoj grobnici u BiH.
– Dan bijelih traka, 31. maj, podsjeća nas na prijedorske dane mraka. Svi mi moramo dati svoj doprinos u izgradnji kolektivnog sjećanja na nemile događaje u Prijedoru koji još nisu okarakterisani kao genocid, po mom mišljenju imaju sve karakteristike genocida, i ovaj događaj je dokaz da fašizam nije pobijeđen 1945. godine. Cilj ovog našeg okupljanja je da budemo glas i podrška onima koji nisu više s nama, a posebno 102 ubijena djeteta Prijedora mlađih od 18 godina i više od 3.000 ubijenih civila za koje prijedorska vlast do danas osporava izgradnju spomen-obilježja. Najmanje što možemo uraditi je ne dozvoliti da nevine žrtve padnu u zaborav i negiranje počinjenih zločina – kazao je Salko Zildžić, predsjednik Gradskog odbora SDA Tuzla.
Potpredsjednik GO SDA Tuzla, federalni ministar za pitanja boraca Salko Bukvarević je kazao kako je Prijedor mjesto najstrašnijih zločina, progona i ubistava civila i djece.
– Održivog mira, prosperiteta društva, okretanja ka drugim temama nema dok se ne suočimo sa onim što se desilo u protekloj agresiji na našu domovinu i dok druga strana ne prihvati činjenice. Roditelji ubijene djece godinama se bore da dobiju dozvolu gradskih vlasti u Prijedoru za izgradnju spomenika za 102 ubijene djece u ovom gradu tokom 1992. godine. To je sramotno. Pored svoje boli roditelji se bave sada već političkim odlukama lokalnih vlasti. Necivilizacijski je i neljudski da lokalne vlasti još nisu dozvolile izgradnju spomenika koji bi svjedočio generacijama koje dolaze i opominjao da se nikada i nikome ne ponove takvi zločini. Apelujem na lokalne vlasti Prijedora da što prije omoguće izgradnju ovakvog spomen-obilježja i na neki način olakšaju porodicama jer je to najmanje što mogu učiniti kako bi suživot u ovom dijelu naše domovine uopće bio moguć. Bez prihvatanja istine o stradanjima, zločinima, bez odgovaranja pred nadležnim institucijama nema ni pomirenja ni bolje budućnosti – kazao je Salko Bukvarević.
Prema službenim informacijama iz Udruženja žrtava, u Prijedoru je ubijeno 3.173 civila, dok je 31.000 ljudi bilo zarobljeno u logorima u okolini Prijedora. Istraživačko dokumentacijski centar iz Sarajeva navodi da je od 1991. do 1995. u direktnim vojnim akcijama ubijeno ili nestalo 5.209 građana Prijedora, od toga 4.093 Bošnjaka, 898 Srba te 182 Hrvata.
Nakon što su proučili Fathu i odali počast nevinim žrtvama Prijedora, članovi Gradskog odbora SDA Tuzla su isto učinili i na Kapiji, mjestu stradanja tuzlanske mladosti.
