Ovo je stvarno teško razumjeti. Schmidt donese tehničke izmjene Izbornog zakona koje omogućavaju poštenije, ako ne poštene izbore. A onda se buni Dodik, pa Čović i HDZ, pa Krišto kao predsjedavajuća Vijeća ministara i, na kraju, dužnosnici Evropske unije. A Trojka govori građanima jedno, Dodiku drugo, Čoviću i Krišto treće, a EU četvrto.
Ko može biti protiv poštenih izbora?
Ima nekoliko odgovora:
– Oni koji kradu na izborima i ne mogu pobijediti drugačije.
– Oni koji se udvaraju onima što kradu jer im oni trebaju za nešto.
– Oni što misle da mogu kontrolisati ove što kradu i natjerati ih da urade ono što treba da se uradi.
Svi oni navode kao razlog da treba ostaviti domaćim političarima da se dogovore, jer stranci ne trebaju da odlučuju o državi koja “ide” u EU.
Također, svi se kunu u Dejtonski mirovni sporazum i njegov Anex IV koji je ustvari Ustav Bosne i Hercegovine.
Zaboravljaju da je Ured Visokog predstavnika dio Ustava. Zaboravljaju da mi bez OHR-a i sudaca u Ustavnom sudu ne bi bili na pragu EU, niti bi mir ovoliko trajao, niti bismo imali kakvu – takvu pravdu i ekonomiju. Zaboravljaju da je popuštanje Miloševiću i Tuđmanu dovelo do agresije u Bosni i Hercegovini i do Srebrenice. Zaboravljaju da je svaki pokušaj implementacije presuda Međunarodnog suda i uvođenja poštenih izbora do sada završio na rampi koja se zove legitimno predstavljanje.
Ako su tačne priče da je Schmidt uradio ovo uprkos protivljenju EU predstavnika, onda moram reći slijedeće: za ovaj potez svaka čast gospodine Schmidt.”
