Prvo, neprihvatanje da obrazovanje bude na državnom nivou. Onda dvije škole pod jednim krovom. Onda odvojeni programi. Onda programi susjednih država. Sada i zločinci kao heroji. U školskim udžbenicima. I pored odluka međunarodnog prava.
Shvatili su da je obrazovanje suština postojanosti države. Oni uništavaju mladost, osnovu budućnosti bilo koje države.
Našli su u bošnjačkoj političkoj eliti sagovornike, kako u zadnjih 30 godina tako i danas. Daj im pare i fotelje, a narodu hljeba i igara i imat ćeš sve što hoćeš. Čak nam i “poklanjaju” kilometre autoputa od naših para i sa zakašnjenima.
To se desi kad se kaže da se o teškim temama ne razgovara, a o lakim se može lako dogovoriti.
O teškim temama entitet i RS i tzv. “Herceg-Bosna” razgovaraju i dalje. Ali među sobom. I rade. Neometano. I pored svih izjava ogorčenosti i zabrinutosti. I domaćih i stranih profesionalnih uhljeba.
