Rušenje Starog mosta u Mostaru 9. novembra 1993. godine je bila šokantna vijest koja je odjeknula u svjetskoj javnosti. Nakon 30 godina, u gradu na Neretvi to je tema koja budi bolna sjećanja, ali i ponos što je most jedinstvene arhitekture uz pomoć cijeloga svijeta obnovljen i postao simbol pomirenja.
Stari most je UNESCO-va svjetska baština, a 1566. godine kada je sagrađen, za vrijeme vladavine Sulejmana Veličanstvenog, bio je najveća lučna konstrukcija na svijetu. Graditelj je bio Mimar Hajrudin.
Nakon što je srušen, most je rekonstruiran i potpuno obnovljen 2004. godine te je godinu kasnije uvršten na listu UNESCO-vih zaštićenih spomenika kulture. Među donatorima su bile turska i talijanska vlada.
HVO je srušio Stari most kao dio kampanje granatiranja i terorisanja Mostara. Dan ranije, 8. novembra 1993. HVO je započeo sa kampanjom rušenja Mosta ispaljujući na desetine projektila u luk i kule Mosta, što je okončano 9. novembra 1993., njegovim konačnim rušenjem.
Nakon objavljivanja 36 stenograma Franje Tuđmana, može se zaključiti da je rušenje mosta bilo dio smišljene kampanje agresije Hrvatske, koja se, između ostalog, ogledala i u urbicidu.
O metodama urbicida i agresije Hrvatske na Bosnu i Hercegovinu svjedoči i razgovor Tuđmana s Jankom Bobetkom i Rosom 6. novembra 1993., samo četiri dana prije rušenja Starog mosta.
U jednom trenutku Tuđman od Rose traži da protiv Bošnjaka primijeni “neke elemente zastrašivanja”:
“Da bi osigurao ove granice Hrvatske, izvoli upotrijebiti sve što je moguće, jedino nećeš bojne otrove”. Na što Roso odgovara: “Tu je taj problem što su ta punjenja miksnog tipa, miješana i jako su velika, ne možemo ih razdvojiti, 500 kg, to bi uništilo jedan cijeli grad kemijski… Ja čuvam to kao adut, ovi naši iz BiH to znaju”.
Samo četiri dana kasnije, novi sastanak, sa hitnom temom: srušen je Stari most u Mostaru.
“Neki elementi zastrašivanja” koje je Tuđman zahtijevao, primijenjeni su.
Sada Tuđman pita: “Dobro, usput, taj mostarski most, tko ga je porušio”.
Slijedi odgovor Mate Bobana, koji je dao značajan doprinos u historiji ratnog cinizma: “Bile su strašne kiše”. Stari most je, dakle, porušio Pero Zubac svojom poezijom, svojim “Mostarskim kišama”. Tuđman je ipak oprezan, pita: “Hoćemo li opet mi biti optuženi”. Tada se pokreće čitava strategija prikrivanja zločina: pada dogovor da se kontaktiraju veze u španskom bataljonu, da se stranci nagovore da lažu o tome da Hrvati nisu srušili Stari most.
Patria
