Piše: Rasim Belko @rasimbelko
Ni politički ni diplomatski kapaciteti Ruske Federacije nisu toliko otupjeli i oronuli pa da Kremlj nije mogao pretpostaviti da će inicirana rasprava o Bosni i Hercegovini pred Vijećem sigurnosti UN-a biti svojevrsni fijasko za tu svjetsku silu.
Naprotiv, siguran sam da su to pretpostavili i očekivali, jer za razliku od onih zbog kojih su sazvali raspravu oni strategiju politike, diplomatije i utjecaja grade na drugačijim i dugoročnijim osnovama.
I nije se fijasko desio zbog toga što je Željka Cvijanović u ličnom svojstvu pokazala sav raskoš vlastitog neznanja i licemjerja, već što su i Željka i Srbija i Rusija nasuprot sebe imali sagovornike koji civilizacijske vrijednosti nisu učili od Milorada Dodika. Istina, uz njih je stao i predstavnik Kine kojem je Bosna i Hercegovina sastavljena od entiteta i distrikta.
Iluzije o briljantnom nastupu i uspjehu srpsko-ruske priče spaljivali su svi ostali sagovornici i bilo je to prilično jasno i po činjenici da srbijanski i mediji iz Banjaluke skoro da i nisu imali kompletan izvještaj s Vijeća sigurnosti.
No, to što je Aleksandar Vučić kupio spremnost Ruske Federacije da založi kredibilitet pred VSUN iako je propalo ne znači da račun neće morati platiti. Faktura će ubijeđen sam stići prilično brzo, a na fakturi će pisati – ruski interesi na Balkanu i u Evropi.
Pokušaj da pred Vijećem sigurnosti UN skrnavi moralnu namjeru usvajanje rezolucije o sjećanju na genocid u Srebenici vjerovatno će na srednjim političkim prugama koštati Vučića mogućnosti da igra ulogu dvosvrstanosti. Odnosno, priča o neutralnosti Srbije koja želi u Evropu pod zastavom partnerstva s Rusijom ubrzo bi mogla biti osujećena. Istina je zapravo da to ovisi koliko će na vrijeme i kvalitetno Zapad progledati na tu priču.
Ono što ne ovisi ni o Vučiću ni o Zapadu je faktura koja se tiče interesa Rusije, a koja će u zvanični Beograd vrlo brzo doći. Prilično sam siguran da Putin vreba priliku da za stolom riješi pitanje agresije koju je pokrenuo na Ukrajinu.
Agresija Izraela na Palestinu oslobodila mu je ozbiljan manevarski prostor ne samo u diplomatiji, već i na bojnom polju i polako postaje jasno da će se cementirane linije razgraničenja teško pomjeriti.
Stoga će Putin od Vučića tražiti da dug otplaćuje dizanjem tenzija, sigurnosnim varničenjem, a vrlo moguće i ozbiljnim terorizmom. Sve će naravno ovisiti o razvoju ili smirivanju drugih kriza na geopolitičkoj ploči. Ukoliko se desi da pregovori Izraela i Hamasa o primirju urode plodom, nije nemoguće da će Vučić morati pokrenuti snage u nove terorističke misije. Kao što je bila ona u kosovskoj opštini Zvečan, u mjestu Banjska. Vučićevi teroristi su polomili zube, ali nesumnjivo je da će pod Putinovim pritiskom morati pokušati opet.
Samo ovaj put u snažnijem tonalitetu incidenta. Prostor za to nesumnjivo će biti Bosna i Hercegovina i Kosovo. Jer, ne treba zaboraviti da je ruski ambasador Nebenzija pred Vijećem sigurnosti kazao da nije isključena destabilizacija Balkana.
Ta destabilizacija traje već duže vrijeme, a sada bi mogla preći u neku konkretniju fazu u kojoj će Vučić morati platiti dug. To plaćanje podrazumijeva potpaljivanje etničkih požara u trusnim područjima Bosne i Hercegovine. U tom kontekstu možemo posmatrati i propagandu koju je ovih dana plasirala ATV o navodnom planu Bošnjaka da napadnu Potočare, a sve to pripišu Srbima. Izvor ATV-a, kako navode je neko iz policijske agencije, pa u tom kontekstu ne smijemo zaboraviti da je direktor SIPA-e Darko Ćulum prije nekoliko dana bio u posjeti MUP-u Srbije. Ćulum je Dodikov kadar, a MUP Srbije ko i sve u toj državi Vučićeva.
Svaka iskra na Balkanu od devedesetih pa naovamo po automatizmu znači usmjeravanje pažnje Zapada na našu regiju. A to je Putinovoj agresorskoj politici ozbiljan adut u rukavu koji mu omogućava da diktira tempo i zahtjeve na ukrajinskom bojnom i eventualno mirovnom planu.
Činjenica je da su Vučić, Dodik i patrijarh Porfirije svesrpski sabor odgodili do vremena donošenja rezolucije o genocidu u Srebrenici i najavili akciju nakon toga. Nije nemoguće da upravo na tom saborovanju bude donesena odluka kada i gdje će se izazivati požari i podizati tenzije kako bi se velikom ruskom bratu platio račun.
Srbija nikada nije ostala niti je mogla ostati dužna Rusiji. Stoga su mjeseci pred nama zapravo pravi test Zapadu na Balkanskom poluostrvu. Jer, dozvole li Vučiću da plati račun, jasno je da će im se neplanirano otvoriti novo žarište u Evropi, koje će negativno utjecati na zapadne planove u Ukrajini.
Nastave li ostavljati prostor Vučiću da igra na dva smjera zbog duga Beograda prema Moskvi, prijeti im mogućnost mnogo većih sukoba, a to je tek izazov za prilično razvučenu politiku i diplomatiju Zapada.
Rješenje može biti političko neutralisanje i uklanjanje Vučića, a početak u zaokretu američke politike spram zvaničnog Beograda. Jer, bez dužnika nema ni dugova, a bez dugova ni buktinje koja može zapaliti Balkan. U suprotnom, Kremlj će igrati bijelim figurama i imati ozbiljnu prednost.”
Patria
