Takva je nekako priča i o Našoj stranci i njihovim principima od 10. decembra kojima su pokušali baciti prašinu u oči građanima ove države.
Piše: Rasim Belko @rasimbelko
Ko bi se danas sjetio šta je u Sarajevu bilo 10. decembra 2022. godine. Niko, jer živimo vrijeme u kojem je život neki party a mi neka drogirana publika koja taj život troši brže od brzine sportskih automobila. Smjenjuju se događaji, informacije se proizvode na nivou sekunde, pa nam često prevaranti i lažovi od jučer, danas postaju nade za bolje sutra.
Takva je nekako priča i o Našoj stranci i njihovim principima od 10. decembra kojima su pokušali baciti prašinu u oči građanima ove države. Tada su nam lideri te stranke Edin Forto i Sabina Ćudić saopćili da neće u državnu vlast ukoliko se ne poštuju principi: “Deblokiranje i ubrzanje procesa, pristupanje EU, opredjeljenost svih političkih subjekata u otvaranju pregovora sa EU nakon dobivanja kandidatskog statusa u skladu sa 8 preporuka Evropske komisije, adekvatna organizacija i finansiranje državnih institucija, unaprjeđenje izbornog procesa integriteta i njegove transparentnosti, ispunjavanje potrebnih uslova za povlačenje značajnih sredstava ispred pristupa evropskih fondova i da vlast na državnom nivou čini programska koalicija.”
No, Naša stranka je ušla u vlast iako je samo mali segment njihovih principa prihvaćen, a veći dio pogažen kao da nikada nisu ni postojali. Vjetar u leđa dala im je EU, dio propisa nametao Schmidt, a toliko je državna vlast u skladu s principima, da čak ni sredstva koja nas čekaju nismo uspjeli povući jer partneri NS u državnoj vlasti nisu mogli da se dogovore ko, šta i kako radi.
Dvije godine poslije, u osvit izborne kampanje za Lokalne izbore, Naša stranka kao dokazano neprincipijelna politička skupina odlučila je ponovo se maskirati principijelnošću. Birače su slagali na izborima 2022. godine. Slogan im je na tim izborima bio “Naša zemlja”, a niti jednog trenutka nisu ni pokušali zaustaviti atake Milorada Dodika na Bosnu i Hercegovinu. Nisu smjeli ili im je žao fotelja, neka cijene birači.
A onda su 2023. godine na Kongresu stranke donijeli Manifest u kojem su, između ostalog, naveli: “U fokusu vizije je prije svega pojedinac, građanin i građanka, koji u svojoj istorijom i resursima bogatoj zemlji slobodno ostvaruju sve svoje individualne potencijale”. Koliko im je stalo do Manifesta najbolje su pokazali pozicioniranjem Duške Jurišić koja je s pozicije zamjenika ministra za ljudska prava i izbjeglice igrala ulogu HDZ-ovog političkog brata pa s agenticom bez akreditacije Monikom Mijić rušila presudu “Kovačević vs. BiH” u kojoj je prvostepeno presuđeno u korist građana za koje se “zalaže” NS.
U pomenutom Manifestu piše i: “Nažalost, vladajuće nacionalističke političke i ine oligarhije su se decenijama takmičile u ubjeđivanju Bosanaca i Hercegovaca o nemogućnosti zajedničkog života, istovremeno manifestirajući idilično zajedništvo u dijeljenju plijena”.
Gle čuda, a partneri su im u trenutku usvajanja Manifesta Dragan Čović i Milorad Dodik, predvodnici ratnih političkih ciljeva. I Naša stranka za razliku od onih koje optužuje, čak i ne ulazi u rasprave s tim partnerima, nego sluša i izvršava za dio plijena koji joj pripada.
I evo nas, 20 mjeseci od decembarskih principa Našista na redu je nova propagandna igrica s građanima BiH. Naša stranka nakon 20 mjeseci vladanja s Čovićem i Dodikom, nakon Vukoje, nakon poslova za Dodikovog sina, nakon Jurišić… pokušava se provući kao opozicija vlasti u kojoj učestvuje. Nisu otišli na sastanak s Čovićem, a onda su nam poručili kako Dragan Mioković ništa od dogovorenog neće staviti na dnevni red Parlamenta FBiH. Ma hajte molim vas, rekao bi Komšić. Pa jel stvarno “magovi” propagande iz NS misle da smo svi idioti i da ne znamo da se dnevni red sjednica dopunjava prijedlozima zastupnika ili zastupničkih klubova. Dakle, sve što Mioković neće staviti na dnevni red, hoće HDZ i(li) SDP. A onda će NS, kao i NiP morati glasati za to, jer će ih Čović usloviti foteljama i interesima.
S obzirom da su Našisti okusili slast vlasti i da su svjesni da će im se to teško ponoviti u budućnosti, siguran sam, a vrijeme će pokazati, da je i ova prijetnja Miokovića, kao i Sabine Ćudić, samo trag u vremenu koliko interesne skupine – političke stranke, mogu biti neprincipijelne.
A politički projekat nastao kao svojevrsni bunt kulturnjaka i njihovog okruženja pa prerastao u ekspozituru inostranih interesa i lokalnih kadrovika koji su fotelje gledali širom otvorenih očiju pa ih se dočepali i ne može imati principe i ozbiljne temelje za političko djelovanje.
Pogotovo ne ako nam se nude kao promjena u smjeru socijal-liberalizma, a igraju za projekte separatizma i pristaju biti faktor u ubijanju ljudskih prava! Možda je prolazilo, mislim i predugo, ali sam siguran da neće još dugo potrajati!
