Piše: dr. sc. Suadin Strašević
Rusmir Djedović, istraživač, naučnik i čuvar kulturno-historijskog i prirodnog nasljeđa u Bosni i Hercegovini, rođen je u Gračanici 1959. godine. U rodnom gradu završio je osnovnu školu i gimnaziju. Diplomirao je na odsjeku geografija, Prirodno-matematičkog fakulteta Univerziteta u Beogradu, sada već davne 1986. godine i stekao zvanje diplomirani geograf.Godine 2009. na Odsjeku za geografiju PMF-a u Sarajevu, stekao je zvanje magistra geografskih nauka. U svojoj radnoj karijeri radio je u osnovnim i srednjim školama, Filozofskom fakultetu Univerziteta u Tuzli. U penziju odlazi kao stručni saradnik Zavoda za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog nasljeđa Tuzlanskog kantona.
Međutim, ono po čemu je prepoznatljiv u svojoj radnoj i profesionalnoj karijeri, jeste Rusmirov neumoran, predan i dosljedan naučni i stvaralački rad, koji je rezultirao stotinama bibliografskih jedinica. Interesovanje i stvaralački opus magistra Djedovića je širok i raznovrstan i kreće se od etnografije, topografije, historije, uopće baštine i svega ostalog, što predstavlja historijsko i kulturno naslijeđe sa, čini mi se, jednom zajedničkom karakteristikom, a to je proučavanje naše regionalne i zavičajne historije i baštine Tuzle i šire okoline. Time se magistar Djedović svrstao u red naših velikana u peru, kao što je bio npr. neponovljivi Adem Handžić.
Magistra Djedovića upoznao sam tokom studija na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Tuzli prije tri decenije. Nama studentima, tada, bio je predavač, izuzetno posvećen u radu, te su i njegova predavanja bila izuzetno posjećena. Vrstan poznavalac karata, kakav i jeste, nama studentima, spominjao je svaki potočić, mahalu, ulicu, staru i zaboravljenu gradinu i sve ono što je u nama budilo znatiželju i inspiriralo nas da učimo, saznajemo i istražujemo…
Kako vrijeme prolazi, često se sjećam svojih divnih profesora i učitelja, pa tako i magistra Djedovića-čovjeka koji mnogo zna i koji je to znanje nesebično i neumorno dijelio. Kasnije, poslije studija, susretat ću svog profesora, kroz različite projekte očuvanja i zaštite kulturno-historijske baštine: stara džamija u Priluku, bio je zatim recenzent na mojim knjigama i uvijek dostupan za razgovor ili prijateljsku kafu.
Zna moj profesor odlično šta je i tzv “grčka antička škola”, pa bi se i ta prijateljska kafa ili susret znao pretvarati u malo učilište i akademiju. Zahvalan sam na tome. Zapravo, najljepši primjeri prisjećanja na djelo naših velikana je iz ugla studenata, kada se učenici prisjećaju svojih učitelja, to nas nekako povezuje i naše pozive pretvara u misiju prenošenja i sticanja znanja.
Ovi kratki redovi nastaju kao izraz posebne zahvalnosti i poštovanja prema čovjeku Rusmiru Djedoviću. /Dr. sc. Suadin Strašević/
