Hasan Fazlić, jedan od najvećih karikaturista Bosne i Hercegovine svih vremena, preminuo je u 86. godini.
Rođen je u Lipnici 8. oktobra 1937. godine kao prvo od ukupno osmero djece u porodici rudara Juse Fazlića.
Do preseljenja u Tuzlu živio je u roditeljskoj kući. U Tuzli je završio Nižu gimnaziju, a poslije nje i Industrijsku školu – odsjek elektromehanike.
Poslije završene srednje škole zaposlio se u Rudniku lignita Lipnica na poslove održavanja elektrouređaja i elektroinstalacija, odnosno na poslove jamskog električara. Prilikom obavljanja tih poslova, na ugljenim zidovima crtao je karikature svojih pretpostavljenih poslovođa, smjenovođa i upravnika, što je kod njih, umjesto ljutnje, izazvalo opće simpatije.
Za vrijeme školovanja u Nižoj gimnaziji, osnove likovnog obrazovanja Fazlić je učio kod poznatog slikara Dragiše Trifkovića i vajara Franje Ledera. Kasnije je pohađao školu slikanja koju je vodio veliki slikarski mag Ismet Mujezinović.
Radio je za sve vodeće bosanskohercegovačke i jugoslovenske novine. Između ostalih, bio je i kolumnista časopisa Stav, a njegova djela ostala su svojim značenjima veoma aktuelna u svakom pogledu.
Jesu se promijenili društveni sistemi, jesu se promijenila vremena, ali univerzalnost poruka koje su Fazlićevi crteži u sebi nosili su dugoročne i gotovo neprolazne, piše Stav.ba.
Intervju koji o svom radu Feni dao Hasan Fazlić agenciji Fena 2019 godine …
Svrha, namjena karikatura je da kroz humorističnu ili satiričnu formu ukazuje, upozorava i alarmira na nepravde, deformacije, devijacije, ljudske gluposti.
Namjera karikature nije da mijenja vlade, poziva na bunt i nasilje, već da upozorava na razne deformacije koje nisu u skladu sa elementarnim normama ljudskih zadatosti ponašanja, činjenja. Društvo bez karikature je kao cesta bez saobraćajnih oznaka – istaknuo je karikaturista Hasan Fazlić govoreći za Fenu o toj vrsti umjetničkog izričaja i njegovim porukama.
Prve karikature Fazlić je crtao na rudarskim vagonima, jer je nakon završene elektrotehničke škole u Tuzli 1954. godine počeo raditi u Rudniku lignita “Lipnica”.
– Prvi moji crteži izazivali su različite reakcije. Iskrivljenih formi, za jedne je to bio nedostatak likovnog obrazovanja, diletantizam. Preporučivali su mi da se “okanim ćorava” i prihvatim pametnijeg posla dok su oni drugi u mojim crtežima prepoznavali karikaturalne crteže, savjetujući me da tako nastavim da crtam. Poslušao sam ove druge te sam prve radove počeo objavljivati dole u rudarskoj jami, crtajući ih kredom na ugljenim površinama i vagonetima u kojima je izvlačen ugalj iz jame. Moje crtarije zabavljale su komorate, bile su im smiješne, sve dok “odozgo” nisu počele stizati primjedbe na poruke mojih crteža – prisjeća se Fazlić.
Tako su mu komorati, kaže on, vidjevši da je sve krenulo u pogrešnom pravcu ozbiljno savjetovali da prestane crtati ili napusti jamu.
On ih je, kako navodi, poslušao i nastavio da humoristično-satirične crteže objavljuje na stranicama tuzlanskog lista “Front slobode”.
– Nakon podužeg probnog rada, 1964. godine primljen sam u stalni radni odnos u tuzlanskom listu i tako postao profesionalni karikaturista. Uslijedile su ponude listova iz Beograda i Sarajeva da pređem u njihove redakcije. Opredijelio sam se za grad na Miljacki i postao član redakcije lista “Oslobođenje” – naglasio je.
Govoreći o ulozi koju bi karikatura trebalo da ima, Fazlić pojašnjava da je ona kao budilnik – alarmira, poziva na uzbunu pojedinca i društvo, dodavši da poruke karikature moraju biti jasne, humane i da ne ostavljaju ni najmanju dilemu.
Također se prisjetio i kako je pred 14. zimske olimpijske igre samoinicijativno, kao mali prilog Olimpijadi, uradio ciklus karikatura o temi Sarajevo i Olimpijada, ali je kod osoba zaduženih za umjetnički program Olimpijade odbijen a da karikature nisu ni pogledali.
– Da moj trud ne bude uzaludan, karikature sam izložio u kafani “Sirano” za goste kafane i sarajevsku raju. Izložbu je nenadano, uz zbunjene goste kafane, posjetio i razgledao drug Branko Mikulić, predsjednik Izvršnog komiteta 14. zimskih olimpijskih igara – prisjetio se.
Na Mikulićevu inicijativu je izložba iz kafane “Sirano” premještena u Međunarodni olimpijski press centar u Skenderiji. Nakon što ju je pogledao predsjednik Međunarodnog olimpijskog komiteta Huan Antonio Samaran, postavljena je u Međunarodnom olimpijskom muzeju u Lozani, a potom i u Švajcarskom olimpijskom muzeju u Bernu.
– Kolekcija s više od stotinu karikatura koje sam stvarao od početka pa do završetka Olimpijade, po želji Branka Mikulića, završila je u Muzeju 14. zimskih olimpijskih igara – podvukao je Fazlić.
Nakon više od pedeset godina u svijetu karikature i poznavanja njenog prisustva u medijima, ocjenjuje da je karikatura u Bosni i Hercegovini procvat, afirmaciju i ugled u svijetu doživjela “u mraku partijskog jednoumlja”.
– U ondašnjem mraku štampani su brojni listovi i nudili su svoje stranice i karikaturistima. Apsurd je da dolaskom demokratije, pluralizma na ove prostore, karikatura umjesto da još više i snažnije zaživi, dolazi do njenog kraha, nestanka, pometena je sa stranica ovdašnjih listova. Tako su višedecenijski rad i trud karikaturista, kao i ostale brojne vrijednosti, uništile kvazi demokrate, priučeni političari i njihovi podobnici. Karikatura je otišla u zaborav – mišljenja je Fazlić.
Govoreći o tome zašto dolazi i do negativnih reakcija na karikature, on podsjeća da je karikaturisti da bi stvorio karikaturu potrebna lična i stvaralačka sloboda.
– Naravno da je to u sukobu sa dogmatama, pristalicama raznih izama, vlastodršcima, sa isključivošću, netolerantnošću, neprijateljima svega što je drugo i drugačije od njihova svjetonazora. Sa svima, pa i sa karikaturistima, oni se obračunavaju bez skrupula i pardona, ne prezajući da neistomišljenike i fizički likvidiraju. Drskost karikaturista je u tome što ne prezaju da javno kažu istinu – podvukao je.
Hasan Fazlić profesionalni je karikaturista i ilustrator od 1964. godine. Karikature i satirične cteže objavljivao je u zemlji i inostranstvu. Ilustrovao je brojne knjige za odrasle i djecu.
Bavio se pozorišnom i televizijskom scenografijom i kostimografijom. Objavio je tri knjige karikatura i pet mapa grafika. Imao je brojne samostalne izložbe i učešća na kolektivnim izložbama.
Karikature i satirični crteži Hasana Fazlića uvršteni su u najznačajnije antologije svjetske karikature, a nalaze se u muzejima i privatnim kolekcijama širom svijeta. Dobitnik je brojnih nagrada i priznanja.
Član je Društva novinara BiH, Udruženja likovnih umjetnika primijenjenih umjetnosti BiH (ULUPUBIH) i Međunarodne likovne grupe INTER-ART u Štutgartu.
