Piše: Jahja Muhasilović, prof. dr. međunarodnih odnosa na IUS i jedan od osnivača ‘Čuvara Bosne’
Obilježavanje 11. jula prerasta u manifestaciju u kojoj mnogi obespravitelji Bošnjaka i BiH dobiju priliku da moralno ‘operu’ svoje islamofobne politike i da kod tog naroda, koji je najviše stradao u proteklom ratu, kupe kredit za nastavak njegovog konstantnog ponižavanja.
Političari, kako domaći, tako i strani, poput Visokog predstavnika Christiana Schmidta ili Dragana Čovića u svojoj licemjernoj politici prema BiH imaju priliku da tim Bošnjacima kažu kako ‘imaju pravo’ da oplakuju svoje žrtve, ali ništa više od toga.
U sličnom tonu kao što je Schmidt nedavno u nespretno rekao da Bošnjaci imaju pravo da ovdje žive, danas se Bošnjake tjera da svoj nacionalni narativ grade isključivo preko mezarja za koje je upravo najodgovornija ta ista međunarodna zajednica zbog čijih garancija su i završili u istim.
Kao ‘iskupljenje’ za nečasnu ulogu međunarodne zajednice u genocidu Schmidt je uradio sve što je mogao da obespravi Bošnjake svojim amandmanima na Izborni zakon kojim je Federaciju BiH predao u ruke HDZ-u.
Od te stranke, koja uzgred da kažemo, nikada nije napravila otklon od separatističkih politika koje su pokrenule etničko čišćenje nad Bošnjacima u dijelovima BiH u kojima je njihov vojni ogranak HVO imao kontrolu, te nastavlja da slavi zločine i zločince UZP-a, je Schmidt napravio kingmakera u pola države.
Ta ista politika aparthejda gotovo svakog 11. jula ode u Srebrenicu da oda počast ubijenima. Naime, hrvatska politika vrlo je revnosna u osuđivanju srpskih zločina. Ali će ta ista hrvatska politika slaviti zločine HVO-a u društvu ratnih zločinaca. Kao da recimo u Ahmićima nisu stradali pripadnici istog naroda kao u Srebrenici. Kao da HVO nije okrenuo pušku protiv ARBiH baš u trenutku kada se činilo da će VRS odnijeti pobjedu.
Kao da danas glavni saveznik politike Milorada Dodika nije upravo Dragan Čović. Isti onaj Čović se 11. jula nakloni Bošnjacima u Srebrenici dok je kao rukovodioc u mostarskoj firmi SOKO pripadnike tog istog naroda držao u robovlasničkom položaju. Sada njegova stranka, uz pomoć međunarodne zajednice, želi politički porobiti Bošnjake. Kao onomad što je prešutno odobravala genocid, tako i danas MZ šuti i trasira put za političko porobljavanje.
Postoje mnogi koji u bosanskom korpusu govore kako, ipak ne trebamo kvariti odnose sa Hrvatskom ili njenim ekspoziturama u BiH. Barem od strane onih dobronamjernih, takvo stanovište je zasnovana na pogrešnim premisama. Hrvatska politika je sama odlučila pokvari odnose sa BiH onoga časa kada je odbila da ispravi greške iz 1990-ih. Upravo je Hrvatska ta koja je odlučila da se ponaša poput Srbije, nadmeno i agresivno. Zagreb se trudi svakom prilikom narušiti suverenitet BiH i unijeti nestabilnost. Zagreb je taj koji je u ‘centrima moći’ lobirao da danas glas Bošnjaka u nekim dijelovima BiH deset puta manje vrijedi od bošnjačkog.
Isti taj Zagreb je saveznik politici Milorada Dodika. Predsjednik Hrvatske je čovjek koji govori da Bošnjacima treba sapun. Pa, kakva je razlika između onoga što hrvatski predsjednik govori od poruka koje su pisale na zidovima u Potočarima.
Varamo se ako mislimo da biranjem bilo koje od dvije opcije biramo od dva zla manje. Riječ je o identičnoj politici sa dva naličja. Obje su saglasne u tome da se nikada ne smije dozvoliti građanski koncept u BiH. Da nikada Bošnjaci ne smiju pridobiti kapacitete za artikulisanje vlastite demografske nadmoći. Stoga će i Beograd i Zagreb uvijek plasirati priče o tome kako ne postoji bosanski patriotski blok, već da je riječ o bošnjačkom velikodržavnom projektu, što svako imalo upoznat sa situacijom u bosanskom bloku zna da niko ni u ludilu ne sanja takvoj državi. Borba u BiH se vodi između dvije osnovne sile.
Prva, sila otpora separatizmu i integralnosti, dok je druga sila separatizma i konstantnog slabljenja državnih kapaciteta BiH. Naravno, u sili subverzivnog djelovanja protiv nas pokušavaju ubijediti da je državni unitarizam loša ideja i da on ide u pravcu negiranja srpskog i hrvatskog kulturnog identiteta u BiH.
To je notorna laž i podvala susjednih obavještajnih struktura! Ako je državni unitarizam loš, zašto su onda Srbija i Hrvatska unitarne države? Pa naravno da će ovakve politike plasirati agenti susjednih država čiji nacionalni narativ preživljava na ideji parćanja BiH i otimanja od nje. Da bi smo se adekvatno odbranili od ovakih nasrtaja, prvenstveno moramo shvatiti da imamo dvije silnice udara na nas.
Jeftini pokušaji kupovine naše naklonosti, nakon što nas se konstatno obespravljuje nas ne smiju zadovoljiti, niti zavarati. I možda najbitnije od svega je, da naš nacionalni kurs djelovanja mora početi napuštati defetističku košulju žrtveništva i narativ početi graditi na uspjesima i činjenici da smo unatoč svim zlim predskazanjima ipak odbranili od mnogo jačeg neprijatelja.
Za one koji naš nacionalni ponos i uspjehe guraju u tabute jedino smo prihvatljivi kao žrtve. Za njih samo mrtav Bošnjak je dovoljno dobar Bošnjak.
