Piše – Sead Hambiralović
Admira Ibrahimović neki dan sa osmjehom je banula u kopirnicu što je do tuzlanskog Filozofskog fakuteta. Veli da je osmjeh sadaka koja neće osiromašiti onoga ko ga daje a može obogatiti onoga kome se daje.
I ode ko “vjetar” za poslom.
Eeee, evo i jednog zvorničkog, povratničkog osmjeha. Za vikend bio u Zvorniku i obično “s nogu” svratim kod Đulbe Buljubasić (80). Na zvonu ispod prezimena na znanje dopisala Đulafera, zvana Đulba. Na kraju V- K, objašnjava da je to ulica Vuka Karadžića…
Haj neka ljepotica davne “Univerzalove” zabave uputi bajramski osmjeh svojima u Sarajevu. Prvo praunukama: Aziji, Esmi i Armanu. Onda unukama: Nermi, Belmi, Azri i Nedžili.
Pa je navela dvije kćerke a zapelo oko zetova. Nikako da se sjeti imena petog. Haj svratiću sutra, kad “mrak” na Đulbinom licu i rezignirano – zetovi poručili “ne treba”…
Info.GljivaMira/ SeaD
