POSLJEDNJI POZDRAV AKADEMIKU DR SC. ENVERU MANDŽIĆU i posljednji susret i pisanje nakon epizode u romanu “Bijeli cvijet iznad puta” i još dvije objave na stranicama Gljiva Mira i dijaspore.
OBJAVLJENO 05.10.2021 godine
Bijeli golub ponovo (ne)leti 348
IMA (JOŠ) SLIČNIH
Ili: Deset godina galerije akademika prof. dr. Envera Mandžića
Piše: Sead Hambiralović
Odmakao se od javnog života- sasvim zaokupilo oko tri „ukazanja“ u zavičaju. Slučajnost je navela da posije dužeg vremena svratim u tuzlansku galeriju GM. Odavno nije tako uljepšan dan, a za sve je „kriv“ akademik prof. dr. Enver Mandžić. Za razliku od ranije sada je nekako sijao. Ostao bez teksta kada sam ugledao njegovu čudesno lijepu bradicu sa zavijucima po sredini.
Nisam znao za jubilej i ne bih došao „praznih ruku“. Nekih godina poklonio grafiku Zvornika, potom sačuvanu originalnu razglednicu Avdine džamije sa pet munara (u ratu srušena, nanovo je podigao na Kuli) za jednu od kolekcija.
PRIJATELJSTVO IZ PRVE: Dva puta pisao, obaška u jednoj epizodi zadnjeg romana koliko dojmio kada je „lično“, uz izvinjenje ispred organizatora, donjeo eksponat „Sjećanje na Omera“. I da nije bilo do njega što nije poslušano kako je trebalo u katalog Bijenala umjetničke minijature Bosne i Hercegovine. Haj ko miii i s prve prepoznao sličnog, a tek skromno auto s kojim je došao…
Sav novac, koji je desetljećima štedio, uložio u 300 kvadrata savremenog prostora naspram robne kuće Tuzlanka i gdje nema šta nema: od umjetničke minijature do kolekcija starih fotoaparata, pegla i kojekakvih neobičnih „drangulija“. I zgodan prostor za izložbe, koncerte, pozorišne predstave i druge programe. Manje više sve od „opšteg značaja“ koje saaam finansira. Vidjena priča kad pretekne srca za dobrim djelom.
Ako se podalje od vlasti- zna se. Istina „blago“ začudjen, s obzirom na njegove reference, da ga ama baš niko dasada nije pozvao da pita šta misli o ovome i onome. Nedavno izdao „Hroniku Tuzle“, a veli da Gradska uprava ni „mukaet“.
Ima vlast haman preče nego da se bakće sa oturenim „slobodnjacima“. Neće im se ni odgovoriti na pisma namjere ako zadju u polja koja pokrivaju „provjereni“. Makar reda radi. Tako ispalo sa nesudjenim tv serijalom „Šala i zbilja kokuznih vremena“. I gdje sam imao „razradjeno“ za prve goste, a tek tv insert sa Avdibegom kako je nadmudrio majora i okupao se na Golom otoku ili sa Mandžom u krupnom planu kako nabada slova na nekadašnjoj tablici za pisanje. Ima je sačuvanu u originalu.
MATIĆ SREO PAMETNOG: Ne ferma što mu se uzima za „mahanu“, jer nije nakačen na e-poštu. Onomad akademik prof.dr. Božidar Matić na to da je konačno sreo pametnog čovjeka koji nema mail- adrese. Uz razložno objašnjenje, a nadovezati šta veli Alisa, moj nekadašnji sekretar i prevodilac u Leirviku i Bergenu: oni najbogatiji (ili najpametniji) više ne nose mobitele- to je za običnu raju…
I kuriozitet da akademik Mandžo pisma isključivo šalje napisana „rukom“. Ipak je zbavio mobitel. Ne može se sasvim mimo svijeta. I zbog raje. Ili kako zabraniti pušenje u kafeu koji je prilično „zašao“ medju eksponate? Što u jednu ruku i nije loše. Druga je priča moja Dječija galerija Haustor u Zvorniku otvorena 4 mjeseca pred rat (pročula po jugoslovenskom likovnom konkursu „Tata, ne igraj se rata!“, prim.a.) , ili „Fredssvampen“ (GljivaMira) u Örebru. Ipak je ovo Bosna.
_________
Objave u funkciji regionalnog projekta u osnivanju DaBudeBolje& GljivaMira; Prenose: portal BHDINFODESK, povremeno portal Oslobodjenje Moja BiH i šalje na preko 100 mail adresa. Fb kontakt: Gljiva Mira; mail: dabudebolje@gmail.com
