ILI: I prošlosedmične sjednice oba doma Parlamenta BiH su potvrdile da se ne zna ko je vlast, ko opozicija, da se sve pretvara u lakrdiju i, povrh svega, da se i epidemija leptospiroze koristi kao zamjena za pamet
Ako je neko pomislio da epidemija leptospiroze u Kantonu Sarajevo neće zakoračiti u politiku i vlast, trebalo je samo da se strpi do prošlosedmične 24. sjednice Predstavničkog doma Parlamenta BiH ne bi li vidio u kolikoj je zabludi. Uz samo nama svojstven izum – da se prvo održi 25, a onda i 24. sjednica Doma – pred poslanike su došli prijedlozi Zakona o nabavkama i Zakona o dopunama Krivičnog zakona BiH, a prema očekivanju ništa nije ličilo na rutinski rad. Pogotovo kad se došlo do hvatanja za guše u vezi s tim da li ići na skraćeni ili hitni postupak i kad se usijala rasprava o tome da potonji zakonski prijedlog razvlašćuje Sud BiH u korist entitetskog pravosuđa. Na toj tački je, ne prvi put u (ne)radu ove garniture Doma, došlo do erupcije razlika, podjela i obaveznog međusobnog prepucavanja i uvreda.
Toj, očekivanoj atmosferi, falilo je još samo ono što je – po tradiciji – sijevnulo iz SNSD-ovog tabora, a u scenskoj izvedbi Sanje Vulić. Tvrdnju o povezanosti političkog sa kriminalnim miljeom odbija kao “uvredu svima nama”, zanemarivši da je mnogo više nas uvrijeđenih ovim potcjenjivanjem zdravog razuma tezom da politika nema veze s kriminalom. Reagovao je šef Kluba poslanika SDP-a Saša Magazinović – uz tvrdnju da godišnje ispari milijarda KM u sjenci tendera – pitajući Vulićku šta joj je u povezanosti ova dva miljea nejasno i kako se pronašla u generalizovanju, koje niko ne pominje. Pošto se, baš tako, darnulo u suštinu, ispalo je manje bitno to što su zakonski prijedlozi ipak prošli, a važnije to što se naslućuje mogućnost ciljanja u to osinje gnijezdo.
I ovog puta predstava nije okončana na sjednici. Po njenom svršetku, slijedile su standardne, manje-više uspaljene izjave za medije. Opet u znaku podjele i međusobnog ujedanja, SNSD-ova Sanja Vulić ne pokazuje sklonost ka odstupanju: u nedostatku suvislih argumenata, a prepoznavši prijetnju ustaljeno pogubnom partnerstvu politike i kriminala, obrušila se – na koga drugog? – na trojku i “političko Sarajevo”, pa otišla u tačku tvrdnjom da se “oni” bave ovom, kako bi skrenuli pažnju javnosti sa teme prijetnje pacova u Kantonu Sarajevo i epidemije leptospiroze.
Pošto su tako pacovi uvedeni u rasulom uveliko kontaminiranu klimu u državnom Parlamentu, preostalo je još samo da sačekamo idući dan (četvrtak) i još jednu sjednicu državnog Doma naroda. Uz to što se znalo da će ona biti fijasko, ko zna koji po redu, jer predsjedavajući Nikola Špirić, uz traženje njegove smjene, odavno teži – uz bratsku pomoć D. Čovića – da Dom pretvori u SNSD-ovu i HDZ-ovu prćiju, sjednica je odmah postala lakrdija. I to ne samo zato što Špirić Poslovnik Doma tumači na svoj način – uz dežurnu podršku HDZ-a, oličenu u Marini Pendeš, koja će za sve okriviti svoju omiljenu metu, Bošnjake – već i stoga što se opet potvrdilo da demokratsko načelo većine osam od 15 delegata ne pije vode kad se nađe u “moćnim” rukama prvog čovjeka Doma. On ne pristaje, i tu pomoći nema, na to da se, na prijedlog PDP-ovog Nenada Vukovića, prvo raspravlja o njegovoj i smjeni SNSD-ovih ministara Staše Košarca i Srđana Amidžića, pa onda o dva evropska (o Sudu BiH i VSTV-u) i, naročito, izbornom “Čavarinom zakonu”. Ni pitanje SDS-ovog Želimira Neškovića zašto ova, 14. prije nastavka 11, 12. i 13. hitne sjednice, ne dobija odgovor. Štaviše, SNSD-ov špic-delegat Radovan Kovačević će kidisati na SDS i PDP, optužujući ih da su “glavni jurišnici da se smjenjuju Srbi i oni koje su Srbi izabrali da ih predstavljaju u vlasti”.
Kad je sve dovoljno očišćeno od svakog smisla, razuma i logike, uključujući i Kovačeviću nepostavljeno kontrapitanje ko je to, ako ne Srbi u Republici Srpskoj, birao one koji nisu SNSD-ovi, ispade jedino “pravi Srbi”, epilog se unaprijed znao: osam delegata – kompletan Klub Bošnjaka, SDS-ov i PDP-ov delegati i Zlatko Miletić – napuštaju sjednicu, kvoruma više nema i zavjesa na lakrdiju je mogla biti spuštena. Još jednom. Prateći “ukrasi” – poput poziva Dragana Čovića na usvajanje evropskih zakona, “kako bi predsjedavajuća Vijeća ministara mogla izvijestiti da smo taj posao priveli kraju, sa svim drugim što treba napraviti u tom dopisu prijateljima iz EU”, upozorenja Šefika Džaferovića Špiriću “vi niste ovaj dom, vi ste jedan kroz 15 ovog doma” ili opaska Dženana Đonlagića da će se “Nikolica prikolica” iz dječije igraonice odsad zvati “Nikolica stolica” – uobičajen su folklor u državnom Parlamentu i nikakva garancija za to da će se on u dogledno vrijeme vratiti u tokove koji bi bar ličili na normalu.
Nakon još jedne promašene sedmice (mjeseca i mjeseci) i opetovane blamaže Parlamenta BiH mnogo toga je jasnije, ali i čemernije. Najviše to da, uz uporno protivljenje Dragana Čovića (HDZ-a) smjenama u Vijeću ministara i izbacivanju Dodika iz vlasti, ne samo da nije jasno ko je vlast, a ko opozicija. Još gori je nastavak utvrđivanje šančeva podjela, razlika, tvrdoglavosti i sirove drskosti, koje podebljava rasutost vlasti, a dva njena nepomirljiva tabora -beznadežno ukopava u zamrzavanje pozicija do idućih izbora. Pameti, evropskom putu i interesima ove zemlje nasuprot.
oslobodjenje.ba/ilustracija Benjamin Krnić
