ILI: Podrška opozicije u NSRS-u vetu Željke Cvijanović u Predsjedništvu BiH mogla bi, uz višemjesečno mrcvarenje, biti i znak ljuljanja Platformom zamišljene nove državne vlasti
Biće da su samo lakovjerni i oni što su neotporni na površnost bili iznenađeni podrškom većine poslanika Narodne skupštine Republike Srpske vetu predsjedavajuće Predsjedništva BiH Željke Cvijanović – u okviru pokretanja mehanizma za zaštitu vitalnog nacionalnog interesa – na zaključak članova Predsjedništva BiH Denisa Bećirovića i Željka Komšića o traženju asistencije EUFOR-a u hapšenju trojke bjegunaca od zakona Dodika, Viškovića i Stevandića zbog rušenja ustavnog poretka države (pa ispada da je to rušenje vitalni nacionalni interes?!). U Skupštini su presudile opozicione ruke PDP-ovih i SDS-ovih poslanika, što je bilo očekivano, s obzirom na izjave uoči prošle srijede i sjednice sa samo tom tačkom dnevnog reda. Čelnik SDS-a Milan Miličević je rekao da ta stranka “nikad neće biti protiv veta”, niti priželjkuje strani intervencionizam, što je najavio i Draško Stanivuković, predsjednik PDP-a, dodavši da se to neće svidjeti lideru Liste za pravdu i red Nebojši Vukanoviću.
Onako kako je najavljeno, desilo se. I istog časa uramljeno u utisak o tome da je to novi prilog Dodikovom likovanju zbog sve vidljivije nemoći države da mu stane na rep, s jedne, a s druge strane u vezi s tim da, poslije svega i unatoč svemu, opozicija nije – izuzev Liste za pravdu i red i Narodnog fronta – spremna da rizikuje zaradu još jedne etikete izdajnika RS-a i “poslušnika političkog Sarajeva” i “muslimanske trojke”. Tako se potvrdilo ono što su, tokom trajanja sjednice Narodne skupštine – valjda ne iz želje da traže alibi ili opravdanja – rekli Stanivuković i Miličević. Prvi da podeblja protivljenje intervencionizmu bilo koje strane ambasade, a drugi da “vlast u RS-u treba da spaja, a ne da razdvaja građane”, zbog čega će “SDS uvijek braniti vitalni nacionalni interes”.
Na prvi, a i još nekoliko sljedećih pogleda, ovo može zvučati suvislo i, pogotovo, politički probitačno. No, u svjetlu nedavno potpisane Platforme za mir, stabilizaciju, evropsku budućnost i ekonomski napredak Bosne i Hercegovine čini se da su se snage koje su ovim dokumentom postavile cilj – već malo zaljuljale. Iako reakcije, bar u Federaciji, do kraja minule sedmice, nisu bile (očekivano?) izjašnjavanje o potezu PDP-a i SDS-a – uz prateće gužvanje u sali i hodnicima Narodne skupštine RS-a (s upotrebom šakačkih argumenata Ilije Tamindžije iz SNSD-a i Đorđa Vučinića iz Liste za pravdu i red), teško je očekivati da stalno rastuća nervoza i neizvjesnost prođu bez toga. Potvrđeno je to dan kasnije na sjednici Predstavničkog doma Parlamenta BiH, kada je malo falilo da se fizički obračunaju dopredsjedavajući Doma Darko Babalj iz SDS-a i Milorad Kojić iz SNSD-a. Najprije su tokom rasprave razmijenili teške riječi, obojene uvredama, a onda je Babalj s govornice pozvao Kojića u hodnik (gdje nema kamera i neželjenih svjedoka) da raspravu nastave na malo drukčiji način. Intervenisalo je skupštinsko obezbjeđenje, a zavidan refleks pokazala i Sanja Vujić, šefica Kluba poslanika SNSD-a, uspijevajući obuzdati nabrušenog Kojića, koji je već pošao za Babaljem u hodnik.
Ova, nimalo parlamentarna scena, tek je jedan od mogućih odraza taktike SNSD-a i preslikavanja atmosfere iz Narodne skupštine RS-a na više nivoe vlasti, s porukom šta se misli i kako gleda na “izdajničku” ulogu i SDS-a nakon potpisivanja Platforme. Istovremeno, međutim, to bi mogao biti i znak dugog trajanja praznog hoda u onome što nas čeka. Izostanak reakcija potpisnika Platforme iz Federacije, sa pratećim argumentima Liste za pravdu i red i Narodnog fronta o tome zašto nisu podržali veto Željke Cvijanović, mogao bi biti nagovještaj ne samo raskoraka u RS-ovoj opoziciji već i u vezi s onim što je Platformom zacrtano i što – čak i ako je po nekima preambiciozno – ne mora biti nemoguće.
Ili, ipak, djeluje daleko od mogućeg, bar dok se čeka konačan stav HDZ-a BiH? Jer, ako ćemo da ne zatvaramo oči, već dobrano otrcana poruka Dragana Čovića o tome da još proučava Platformu, ne može se gledati drukčije nego kao njegova (HDZ-ova) nespremnost da, bez usvajanja HDZ-ove mustre Izbornog zakona (a Južna interkonekcija čuči iza ćoška), okrene leđa Dodiku i podrži prekompoziciju državne vlasti. Zna da je to nemoguća misija bez HDZ-ovih glasova u Predstavničkom i u Domu naroda. Dok je to tako, a nema pouzdanih naznaka da bi uskoro moglo biti drukčije, ciljano zvuči komentar Marinka Čavare, dopredsjedavajućeg Predstavničkog doma, nakon “konstruktivnog” dijaloga Babalj – Kojić, kada je ustvrdio da “neki samo žele politički probitak”.
Ako je svako dobro informisan i racionalan iz ovoga izvukao pravu poruku – o tome da je baš probitak (interes) ključan u želji da se čini korak po korak iz krize, nema iznenađenja nagoviještenim raskorakom. I još manje je zatečenosti podrškom opozicije u RS-u vetu Željke Cvijanović. Kao slutnji – daleko bilo! – nastavka višemjesečnog mrcvarenja i, ipak, teško izvodljive ambicije iz Platforme sedam stranaka iz Federacije i opozicione trojke iz Republike Srpske?
oslobodjenje.ba/ ilustracija Benjamin Krnić
