Lični stav

Piše Sulejman Mulić Šulc – Makedonija zemlja plemenitih ljudi, moja planeta prijateljstva

Ja sam ovdje učio, učio znanjem se napajao i u Makedoniji sam naučio kako da budem čovjek
Zašto toliko volim Makedoniju. Zato što uvijek najviše ljubavi, razumijevanja i poštovanja pronađem u njoj. A možda i sebe, kakvog ne pronalazim na drugim mjestima. Zato je za mene Makedonija svijet, čitav svijet tamo živi. U njenoj duši.
Nikada prije niti u jednom drugom gradu, mjestu, državi, kao u Makedoniji nisam osjećao veću pripadnost. Tu u Ohridu, Resenu, Radovišu, Elšanima, Pestanima, Strugi ili bilo gdje u Bitoli ili Prilepu u Radoždi, Vevčanima, Dorjanu ili u Prespi u cijeloj Makedoniji zemlji plemenitih ljudi, nisam sretao dobre, tople i duševnije ljude. Srdačne, susretljive ljude, koji te gledaju očima kroz svoju dušu… čiji korijeni susreću tvoje tamo negdje, u dubini. Baš tu u mojoj i tvojoj Makedoniji, postoje gostoprimljivi i dostojanstveni ljudi, s kojima dotakneš beskonačnost vremena… i prostora, gdje čuješ odgovore na sva pitanja tvoja.
U mojoj ali i tvojoj Makedoniji zemlji plemenitih ljudi, postoje ljudi, čije prisustvo, bez ijedne riječi, govori tebi – SVE”
Nikada do tada nisam imao tako veličanstven osjećaj u grudima, onaj osjećaj istinske sreće i neizrecive radosti. Moj boravak u ovoj prelijepoj zemlji, upoznavanje druženje s prijateljima i stanovništvom otvorio mi je oči i uvjerio me je da ljudi znaju riječima, pojavom, djelom, prisustvom da unesu radost u život i od njih učiti lekcije ljudskosti. Nekada kada ih čujem kako samo pričaju ili pjevaju duša mi se kida i plače. Od topline i miline.
Da kakav god da dođem, odem od njih bolji. A kada god treba da se vratim, kao da se vraćam sebi. Ljudi koji za sve brinu, iako o njima malo ko brine. Ljudi koji za sve imaju vremena, iako za njih ima malo ko.
Takvi su u duševnom smislu, najveći! I toliko se osjećam pročišćeno u njihovom društvu, da nema šta ne bih uradio, samo da osjete koju zahvalnost osjećam prema njima. Što su takvi i što su isto to prepoznali u meni. Nema ništa uzvišenije od duševnosti. I veliko hvala Makedoniji zemlji plemenitih ljudi mojoj planeti prijateljstva, što je to zadržala. I mnogim ljudima, poznanicima i prijateljima koji su mi tako ogrijali srce, dušu, i podsjetili me šta znači biti čovjek
Zadovoljan sam lekcijama iz ljudskosti, gostoprimstva, velikodušnosti, gostoljubljivosti, razumijevanja. Ukoliko nakon ovog putovanja budem uspio biti bar djelić Makedonac smatraću da je ova prelijepa zemlja plemenitih ljudi ispunila svoju učiteljsku misiju. Ali, to ne znači da više neću otići u Ohrid. Naprotiv! Unaprijed se radujem ponovljenim iskustvima, kao i otkrivanju novih.
Neizrecivo svima hvala,
Vaš
Mr sc Sulejman Mulić Šulc profesor
Dijelom korišten tekst Stefana Simića
Komentari
Na vrh