Prijateljski susret sa izuzetnim čovjekom, mojim mentorom Slobodanom Bodom Stefanovićem, nakon 30-tak godina. Više od 40 godina saradnje i drugovanja uvjeravam se u njegovu ljudskost, njegovu visoku stručnost, etičnost, principijelnost, marljivost i predanost viziji stvaranju fudbalera FK Slobode.
Iznad svega čovjek i osvjedočeni prijatelj Tuzle u kojoj je rođen i proveo najljepše dane svoga bogatog života. Citiram Alića „Bodo ostavlja trag o svojoj ljubavi i bez ustezanja tvrdi: “I sada kada prizivam ta sjećanja sve postaje jasnije i izvjesnije da sam tako osjetljiv mogao postati upravo zbog te silne količine ljubavi prema gradu gdje sam rođen, a i živeći u takvom ambijentu i sa takvim ljudima.”
Trenutno je na odmoru u rodnom gradu, došao je iz daleke Australije.
Niti oceani, niti drugi kontinenti ne mogu nista iskrenim prijateljima za sva vremena.
Bodu volim i duboko poštujem jer je on moj zauvijek istinski prijatelj i moj izvanredan kolega profesor u nastavi fizičkog vaspitanja i treninga, volim ga jer je ozbiljno zakoračio u književne vode, pisac je , hrabar i čestit čovjek. Njegova izuzetna inteligencija i jednako izuzetan dar ne mogu se redukovati. Jednostavno ne mogu. Veselim se danas sto smo se vidjeli, malo pričali i sjećali se lijepih trenutaka.
Moj mentor, prijatelj, pedagog, vrstan je i zaljubljeni golubar, istaknuta ličnost sportskog miljea Tuzle, ali iz onih vremena u kojima se znalo ko je ko i zašto tim krugovima pripada.
Dugogodišnji je trener pionira FK Slobode Tuzla, sad je u Australiji. Osjećam veliku bliskost sa Bodom. Osjećam i izrazitu naklonjenost prema čovjeku koji je vrhunski stručnjak za stvaranje igrača, a iznad svega human i dobar čovjek, ljudeskara kakva se rijetko susreće.
Danas sam dobio i na poklon njegove dvije knjige neobičnog naslova “Čovjek k’o tica i “Sjene iz bureta”koje cu s užitkom čitati…
Bodo dobro došao u grad koji te voli svim srcem
