Kolumne

Piše Sulejman Mulić Šulc – „Bio uTuzli“ (On je grad) Mr Selim Bešlagić, gradonačelnik Tuzle dva puta

Mr Selim Bešlagić, doskorašnji gradonačelnik Tuzle dva puta
Institucija, egzemplar a iznad svega ljudeskara
Nominacija za Nobelovu nagradu
Nepokolebljivi borac za dostojanstvo čovjeka , za mir u svijetu
Čovjek koji je ispisao najsvjetliju istoriju grada i jos je piše
Svaki dan, ama bas svaki dan, prilikom šetnje mnogi su prilazili i željeli razmijeniti koju riječ, fotografisati se s legendom grada Selimom, a on grandiozni Selim naprosto zrašči pozitivnom energijom i svojim osmijehom koji mu ne silazi sa dragog lica. Selim se smatra jednim od najznačajnijom ličnosti u historiji Tuzle. Čovjek koga vezujemo za neprocjenjljivu historijsku ulogu u odbrani grada, domovine, ljudskih života, bezvremenski. Ostao je upamćen kao simbolom odbrane grada, simbol zajedništva i ljubavi prema svakome.
U razgovoru dotakne te riječima, sasluša te. Dodirne te i zadivi svojom kulturom. Zadivi te načinom na kojim se kreće. Osmijeh mu je iz srca. Dotakne te i svojim poštenjem. Posebno te dotakne brojem ljudi koji se zbog njega obraduju u slučajnom susretu. Dotakne te načinom ponasšanja kojim se ponaša na ulici u javnom životu prema nama građanima, prema komsijama, djeci , prema starijim licima, penzionerima, ali i prema životinjama. To je naš Selim.
Uprkos godinama, on je dokaz dostojanstvenog „kićenja godina“ i prirodne pozitivne energije koja uprkos godinama nije isčezla, punog volje za životom. Selim Bešlagić, pojam džentlmena a prije svega čovjek. Čije ime i prezime predstavljaju sinonim za nešto mnogo vise od jednog jednostavnog, običnog a dragog čovjeka. Harizmatični Tuzlak je simbol prvog čovjeka grada, gradonačelnik, džentlmen, egzemplar, gigant koji danas sve manje postoje, onako iskonski kako je on od prvih momenata na javnoj sceni grada, kantona počeo da gradi svoj imidž i da postoji do današnjih dana.
Citiram dijelom preuzeto enovosti;
Selim Bešlagić: Ja nemam druge države osim Bosne i Hercegovine
Ostao je upamćen po čuvenom razgovoru sa Tomislavom Pračerom, majorom bivše JNA kada mu je predlagao da proglasi autonomiju i izrazi želju da ostane da žive u Jugoslaviji.
”Ja nemam druge države osim Bosne i Hercegovine”, kazao je sredinom maja 1992. godine ratni načelnik Tuzle Selim Bešlagić u čuvenom razgovoru sa Tomislavom Pračerom, bivšim majorom avijacije JNA kada je vihor agresije već uvelike zahvatio našu nezavisnu državu, a visoki oficir sada već strane sile čelniku “grada soli” predlagao da proglasi “izvesnu autonomiju” i izrazi želju “da nastavi živeti u Jugoslaviji”.
Dva mandata kao gradonačelnik Tuzle
Obnašao je dva mandata kao gradonačelnik Tuzle, 1998. godine je bio izabran za poslanika Skupštine Tuzlanskog kantona i poslanika Doma naroda Federacije Bosne i Hercegovine sve do novembra 2000. godine.
Nakon općih izbora u novembru 2000. godine SDP BiH pobjeđuje na izborima u Tuzlanskog kantonu, a Selim Bešlagić koji je bio nosilac liste osvojio je najveći broj glasova.
Iste godine je Skupština Tuzlanskog kantona imenovala Selima Bešlagića za predsjednika Tuzlanskog kantona. Mandat mu je trajao punih tri godine.
Prvi predstavnik Bosanske Specijalne Olimpijade
Osim svih velikih ostvarenja u političkom angažmanu, posebno se ističe činjenica da je Selim Bešlagić bio jedan od osnivača i prvi predstavnik Bosanske Specijalne Olimpijade.
Olimpijada je uključena u svjetski pokret Specijalne Olimpijade koja ima sjedište u Washingtonu.
Glavni motiv za navedeni angažman je bio u obavezi svih da pomognu osobama sa poteškoćama u razvoju da postanu ravnopravni i poštovani članovi društva.
Svojim angažmanom u Specijalnoj olimpijadi želi doprinijeti promjeni ukupnog odnosa društva prema osobama sa umanjenim sposobnostima i njihovom prihvatanju u društvo.
Nominacija za Nobelovu nagradu
Selim Bešlagić je dobitnik uglednih internacionalnih nagrada za ljudska prava, mir i demokratiju:
Nagrada za ljudska prava grada Weimara za 1995. godinu
Nagrada “Sean Mac Bride” za 1996. godinu, Internacionalnog instituta za mir
Zlatna povelja za mir i demokratiju za 1996. godinu , Internacionalne lige humanista
Nagrada za mir, Fondacije “Kurt Waldheim”, za 1996. godinu
Nagrada “W. Averell Hariman” za 1997. godinu, Nacionalnog demokratskog instituta Washington
Nominacija za Nobelovu nagradu za mir za 1997. godinu od strane International Peace Bureau, sa sjedištem u Ženevi
Počasni doktorat prava na Northwestern University, Chicago (2000. godine)
Na vrh