Dragi i mnogo poštovani profesore! Ponavljam priču uz dužno poštovanje kolega.
Čestitke za životno djelo
Nisam ovo bez razloga napisao dragi i mnogo poštovani profesore, a u povodu priznanja za životno djelo, jer jedino Vas tako mnogi od nas (učitelja, nastavnika, profesora) bi trebali i oslovljavati, uprkos tome što se radi o sasvim jednostavanom, naravanom i dobrom čovjeku.
Vi ste i dobar primjer mlađima, (a i nama koji smo se okitili godinama) da se stručnost i upornost, i pored svih nedaća, na kraju završava opštim društvenim i stručnim priznanjem i ličnim zadovoljstvom. Vi ste učitelj koji je okrunjen znanjem – Vi nas uvodite u vještinu umijeća kao jedan od najmarkantnijih profesora, cjenjen kako od strane učenika tako i od strane struke i kolektiva.!
Spoj teorije i prakse je prava umjetnost, a kada se tome neizostavno doda ljubav i sklonost prema učenicima i one koje ste trenirali i profesorskom pozivu, postižu se vrhunski rezultati u procesu …
Vi ste ostvarili životni san kako bi pomogli ljudima u tajne vrhunskog sporta i da se osjećaju odlično, pobjedonosno, šampionski i svaka Vam čast i odajem RESPEKT.
To Vam je moj uvaženi kolega kao kad opismeniš dijete. To je složen i odgovoran zadatak. Kada dijete nauči da čita i piše, pred njim se otvara novi svijet. To je prekretnica u njegovom životu i zato je poziv učitelja, nastavnika ili profesora značajan, odgovoran, obavezujući i plemenit…
Kapa do zemlje profesore Branko Dešiću.
Sretno vam bilo dragi nas profesore Branko. Hodajte i dalje s osmijehom nade, kao I do sada usravno poput breze. Neka Vaši koraci budu tihi (sa pištaljkom u džepu) a tragovi plemenitoosti i dobrote ostaju uklesani u sportsku historiju Tuzle.
S poštovanjemi divljenjem, tvoj kolega
Mr sc Sulejman Mulić Šulc professor
