Članom 1 daytonskog mirovnog sporazuma Republika BiH, Republika Hrvatska i Republika Srbija su preuzele obavezu da poštuju “suverenu jednakost” jedna druge.
Ovakva ugovorna klauzula znači, ako Hrvatska i Srbija imaju pravo miješati se u unutrašnja pitanja države BiH, onda princip “suverene jednakosti” daje pravo i državi BiH da se miješa u unutrašnja pitanja Srbije i Hrvatske i to u istoj mjeri i na isti način u kojoj se one miješaju u unutrašnja pitanja BiH.
Dakle, princip “suverene jednakosti” znači da su ove tri države u svojim međusobnim odnosima pod/jednako suverene. Nijedna od pomenute tri država nije više ili manje suverena u odnosima prema drugoj.
Ne može se jedna ili dvije države miješati u unutrašnja pitanja druge/ih države/a, a da se istovremeno ta država/e nema/ju isto pravo i u istoj mjeri miješati u unutrašnja pitanja te države.
Odrednica “jednakosti” koja se u daytonskom mirovnom sporazumu ekspicitno navodi uz princip suverenosti država potpisnica daytonskog mirovnog sporazuma, ukazuje da su te države u svojim međusobnim odnosima suverene na principu reciprociteta.
Ne može bilo koja od tri države potpisnice daytonskog mirovnog sporazuma prisvajati sebi pravo uplitanja u unutrašnja pitanja druge države, a istovremeno takvo pravo osporavati drugoj državi.To bi predstavljalo negiranje principa “suverene jednakosti” u međusobnim odnosima.
Zato, država BiH uživa pravo da se, na potpuno isti način i u istoj mjeri, miješa u unutrašnja pitanje Srbije i Hrvatske u kojoj se one miješaju u unutrašnja pitanja BiH.
Dakle, ili će se Srbija i Hrvatska prestati miješati u unutrašnja pitanja države BiH ili će takvo uplitanje, na principu reciprociteta, morati priznati i državi BiH. To je pravilo uspostavljeno daytonskom mirovnim sporazumom.
