Utorak rano preminuo je u 78. prim.dr Hilmija Fidahić, poznato ime sa naših prostora. U istom danu nakon dvije decenije, “oživio” je Avdibeg u šetnji uz pomoć stare tehnike Kino- kluba Tuzla koju je producent Robert Andrejaš nedavno poklonio Amiru Bećiroviću. Samo što sam se vratio iz RTV TK u dramatičnom danu, od BKC-a oko uslova izložbe velikih ambicija, te dva iznenadna susreta koja ostaju za pamćenje i otvorio e- poštu- tužnu vijest. I baš kada se otvorila mogućnost da se vedro dopuni davna filmska priča- da Hilmo ispriča novu očevu dogodovštinu kako je u Beogradu preveslao doušnika nakon povratka sa Golog otoka…
Zadnji put sreli u Merkatoru. Zove na kaHvu, ali već sam sa prof.dr. Muhamedom Omerovićem kibicovao mirnije mjesto u kafeu i dovršimo ekološku temu.
NOVA ANEGDOTA
Svoji, očevi su nam bili veliki prijatelji i najavio kako ćemo oko nove anegdote, “žešće” od one sa Golog otoka. Za vau kada je ushićeno ispričao ispred zgođušne galerije Oblik, visprenog Mirsada Hadžiefendića. Sa njim agronom Hilmo Mulaosmanović. Hilmo ga predstavlja da je “otac” kozlučke Vitinke koja je otvorena 75. prošlog vijeka. Pa će biti “upućen” na izgradnju “Majevičanke”, pogona voća u Gornjoj Tuzli- sveukupno za nova “dva metra priče”. Naravno, naravno valjalo je to zabilježiti, a već sam dobio ideju i samo je bilo pitanje gdje Hilmu snimiti u krupnom planu i neka izbifla u kameru.
Pošto je akter ove zanimljive storije bila i tada mlađahna Admira Bakić, sada direktorica RTV TK, predložio da Hilmu pozovemo u studio a ona ispriča svoje “utiske” sa snimanja u Zvorniku. Posebno kada smo “nećim” krišom zasuti ispred kuće Fatime i Mehmeda Zejnilagića. Kao “domaćin” reagovao sam trezveno – odmah u auto i na Kuli dovršili.
Pošto je sve rađeno u napetoj atmosferi, kadrovi snimani u brzini i bez ijednog ponavljanja, predložiću malu “korekciju” i dopuniti s početka i kraja filma. Sa par fotosa sa snimanja gdje se vidi i kamerman Mladen Zabo koji je u međuvremenu preminuo. Najvjerovatnije i fotos zadnje predratne panorame koju sam štampao u monografiji jugoslovenskog giganta aluminijske industrije Birać, sadašnja “Alumina”. Na promociju maksuz sam pozvao i Avdibega Fidahića, pa na koktel u Sopotniku…
Ovo nije uobičajeno sjećanje i fotos da ide sa posmrtnice. Jer, Hilmo se i nije mogao zamisliti bez vedrine, pogotovo kad priča o ocu. Prošle godine nekako u ovo vrijeme sreli i s prve “preporučio” prijatelja Hilmu Mulaosmanovića (lijevo), da i on nešto “zlatno” kaže u Zlatarskoj ulici. Dok sam pisao “izjave” ispred “Oblika” lijepo nas zajedno uslikao vlasnik galerije, Mirsad Hadžiefendić. Objavljeno je, a može ponovo nekad ustrebati.
MAHIR NEKA ISPRIČA
Ne dade nam se s tobom, dobri Hilmo! Niko od tebe ne bi bolje – u bobu sličnog glasa kao očev.. Neka sada malo sve stane. A pozdravi nam “gore” sve naše, posebno- zna se. Najvažnije da traka, nakon dvije decenije “stajanja”, nije uništena. Ona sa originalom stradala neke godine kada su poplavljene podrumske prostorije RTV TK. Srećom ostala kopija kod mene. Sada je na sigurnom presnimljeno na novu tehniku i – najglavnije- naš Avdibeg je “živ!”
Da, da.., na mladima svijet ostaje – predložiću neka tvoj hairlija Mahir ispriča, a siguran da ni djed neće imati ništa protiv. Eeee, koja je to njegova sreća odrasti uz takvog đedu! Meni se ne dade, neumpamti ni zvorničkog, ni tuzlanskog. I zato računam na Mahira a razmisliću i o “ulozi” u najnovijem što spremam kao video “priloge”: Vrbaslija Hamdija Trnovac na Drini; Avdibeg u šetnji; Zvornik dalek i drag i Putevima Hasana Kaimije.
Sead Hambiralović
