Zna se kad sam u Tuzli – preko Banje na Panoniku. Pogotovo ljeti.
Koji sunčan dan, kad legendarni tuzlanski gradonačelnik Selim Bešlagić maše kod ispražnjenog donjeg bazena.
Svaki put kada se sretnemo zastanemo i ispričamo, a ovaj put je bilo nove priče i sa njegove i moje strane. Tu je i supruga i haj neka nas uslika.
Evo i fotosa kada me prvi put “primio” 96, a drugi naredne godine je iz Kristalne dvorane pred promociju projakta GljivaMira. U sredini prof. dr. Azra Jaganjac koja je iz Sarajeva došla sa grupom studenata…
Minut kasnije Selim, Kata Jokić, ispred NVO Naša djeca i ja otišli za lijepo aranžirani sto i krenula je promocija. Šta se dalje desilo narednih dana i godina pisano. I još kucka u uhu Selimovo šapnuto kada su krenula čestitanja: “Pripazi da te ne prevare…!”
Taman (o)pisano, ko, šta, kako.., skoro do današnjih dana. Bolje stati i ne kvari tako divan dan.
P.S.
Lijepo je odati Bešlagićima kompliment da se odlično “drže”. Selim pruža dlan sa nekim crvenilom, kao neki dan na fotosu Tramp. Ma neee, smije se – od ašova i priprema bašte za proljeće.
