Iznenadno putovanje u Švedsku navelo da započnem ”privatnu kampanju” oko pušenja. Koji dan ranije ”sinulo” blizu Skvera kada sam ugledao zabrinuto lice jedne Zvorničanke, sa novom adresom u Tuzli. Pošla da snimi pluća, nešto je u prsima probadalo. Red je bio nazvati narednog dana – s olakšanjem u glasu da je dobro prošlo…
E pa, možeš zdrav zdravcat otići na ”snimanje” ili u laboratoriju vaditi krv. Obično zakopka ”šuhva” i zebnja kakav je nalaz ili snimak! A pride kod strastvenih pušača. Džaba ono što stoji krupnim crnim slovima na svakoj paklici i bode oči! E pa, ”tražili ste- gledajte..!”
DRAKONSKE KAZNE: I sto muka pred carinom zbog nekoliko zamolnica: prva da kupim dvije kutije cigareta poznate marke, druga- tubu ”voltarena” i nekoliko kutijica tableta. Lijekovi ok, a nerado obećao cigarete, jer sam ponjeo samo ruksak i jedva smjestio- namjesto dvije kupio samo jednu ”šteku”. Pred carinom zaledila informacija- taman posla dvije šteke kao nekada, dozvoljene samo d v i j e paklice! I ni slučajno nositi lijekove bez recepta! I ni slučajno prekoviše hrane, pogotovo suhomesnate proizvode! Propisane kazne su od par stotina eura do preko hiljadarke. Pretpostaviti, ovisilo o količini.
Sinu da je najpametnije sve pobacati, ali već smo ušli u carinsku zonu. Neko spasonosno predloži da putnicima ”razdijelim” po dvije kutije, onima koji ne nose cigarete. Jedan problem manje. Za lijekove dosjetim se da na ponesenom laptopu imam snimak kičme, ”alibi” kao ako bude bolova na dugom putu. A šta ću sa narezanom sudžukom koju nisam stigao ubaciti u šnite hljeba za sendvić i ostalo što ide? Pa još flaša rakije koju jedan zamoli da metnem. Kad sam bolje pogledao, na etiketi od kiseljaka stoje 2 (dva) litra, a dozvoljena jedna..!
E hebiga i jebiga, sveukupno – dovoljno da ”oderu” i sasvim zagorća putovanje. Srećom, carinici pregledaše samo dokumenta i – ”pustiše”…
Dugo nisam mogao sebi doći- ne zbog neke radosti i olakšanja- ”onako” sa pitanjima do koje granice čovjeka mogu snaći bezvezni belaji. A oko ”povrata” cigareta sjetio se tek pred Berlinom. Dvoje putnika napravili se Englezi da vrate i nebi ni malo krivo! Neka im bude, pa i hvala – osta ono moje utješno da je čovjek uvijek (i) na dobitku!
A evo i oko još jednog poroka- alkohol. Jednom našem su dobro zabiberili kaznu. Volj da ”bira”: dvije godine oduzimanje dozvole ili alko- test u autu. Odabrao drugo, a nabavka i montiranje uređaja koštalo 19 i sa kaznom ukupno 30 hiljada kruna! I zgodna poruka na malom displeju:Vozi oprezno.
A oko ”puhanja” da se volan odblokira neki se ”snašli” i biće da najviše varaju sebe i može prisjesti.
”OVE MI CIGARE”: Pisano oko pušenja vezano za Panoniku i da se uveže sa UKC-om. Džaba anketa na Gornjem slapu- od 20 samo jedan odmahnuo glavom, ostali da je to odlična ideja! Ne zabrana, već pokuša umanjiti do konačnog ”dobrovoljnog” cilja i- duhan ”baci”! Ni mukaet na pismo namjere a novih je ”elemenata”. Daleko je naredno ljeto i kako bi bilo ”vježbati” odmah i sad! Kod mene su ostale 3 kutije i haj da oproba ”eksperiment”: jednog vikenda cigaret- šetnja tuzlanskom Banjom, narednog pored Drine na zvorničkom Mejdanu. Svakome ko se pridruži bujrum zadžabe ”zadnja cigareta”, a tokom šetnje ponešto ispričati sa ”psihološke strane”. Više je primjera, gdje posebno mjesto zauzima ratna anegdota, nemal da se čovjek grohotom nasmije, a pomenuta zakletva primjer dokle se odmaklo u strasti pušenja.
I kao kec na desetku: u knjizi Panonika, priče sa slanih jezera štampana je Skupljači opušaka sa naravoučenijim, kao i cijela pjesma narodnog tribuna, dobrotvora i pjesnika, Hasana Kaimije. Obavjest za one koji će se ”prijaviti” za cigar-šetnju da eventualno knjigu kupe kao ”uspomenu” na ovu životno važnu odluku. Na vidnom mjestu stoji u koje svrhe je novac od prodaje. A mogao biti (i) zgodan predstojeći novogodišnji poklon.
Ne računati kao epp jer u karijeri i nisam se nešto pokazao sa knjigama kao dobar ”trgovac”. Biće da se ovaj put dobro posložilo i da Mehmed Povlakić sa mojim ”pobratimom iz prošlosti” klimaju i zadovoljno smješkaju odozgo sa Kule.
