Komentari

Piše Sead Đulić – Prva lekcija iz predmeta Uvod u fašizam

Na jednoj stranačkoj televiziji u Mostaru, u emisiji Kompas, zamjenik predsjednika Gradskog vijeća Mostara Velibor Milivojević, rođen u Mostaru 1976. godine, specijalista opšte hirurgije, doktor medicine, zaposlen kao direktor JZU bolnica Nevesinje, na pitanje voditelja: Šta je sa izgradnjom Srpskog kulturnog centra odgovara na slijedeći način:

„Razmišljamo o tome gdje će se okupiti sva ova udruženja, jer udruženje je udruženje, udruženje je skup građana koji imaju određene svoje ideje i koji naravno na taj način žele da ostvare te svoje ciljeve. Ali to je jedan način organizovanja, institucija je institucija. Ja kada sam postavio to pitanje na jednoj sjednici Gradskog vijeća svakako da sam naišao na brojna neodobravanja gdje mi je sugerisano je li to još jedna podjela. Nažalost ovdje sve…“

I tu ga voditelj prekida i pita: Šta je tu podjela?

 

 

Slijedi odgovor:

„Kao što ja mislim da ne mogu na pravi način da baštinim ili prezentujem bilo kakvu hrvatsku kulturu ili bošnjačku isto tako ne mogu da shvatim da neko, koliko god da je Aleksa Šantić…“

Opet ga voditelj prekida pitanjem: Ko Vam je to rekao, iz koje stranke? Prethodno je dobacio: Koji su to mozgovi.

Dr Milivojević nastavlja: „Iz SDP-a (komentar voditelja: Strašno), i baš smo se tu…vidite kad ja kažem da je Aleksa Šantić Srbin ne mislim ništa manje da je Mostarac i da ga treba svaki Mostarac svojatati isto kao i bilo kojeg drugog, ali isto tako ne možete da kuću Svetozara Ćorovića, a znamo koliko je vremena tu Aleksa provodio, pa i sve to što se u njoj nalazi date na raspolaganje nekom drugom ili da kustos bude Bošnjak. Ne može biti. Nije da ja ne vjerujem tom čovjeku ili da je taj čovjek loš, nemam ništa lično, ali hajmo pustite, isto kao što ja ne mogu pričati o ilahijama i kasidama kao neko ko to treba na pravi način da baštini i prezentuje. Hajmo pustiti i to će sigurno na pravi način doprinijeti da Mostar bude još posjećeniji, jer će uz sve ovo na pravi način moći se doprinijeti prezentaciji srpske kulture i srpske baštine.“

 

 

Voditelj još dodaje da je njemu strašno da on to u 21. stoljeću mora objašnjavati nekome itd, itd.

Preslušao sam ovaj djelić razgovora više puta da se uvjerim da li dobro razumijevam poruke zamjenika predsjednika Gradskog vijeća Mostara. Provjerio sam i da nešto nije montirano kao podvala doktoru. Moje sumnje su se pokazale kao neosnovane. Snimak je autentičan.

Voditelj je do te mjere ostrašćen i navijački raspoložen da nema smisla to komentarisati. Ukratko to je primjer koji treba pokaziuvati prilikom objašnjavanja šta nije novinarstvo.

Međutim kada zamjenik predsjednika Gradskog vijeća Mostara kaže, kao jedan od ključnih argumenata za osnivanje Srpskog kulturnog centra da u Odjeljenju književnosti Muzeja Hercegovine koje se nalazi u Ćorovića kući ne može biti kustos Bošnjak, jer on ne može valjano govoriti o Aleksi Šantiću, kao što to može Srbin onda to postaje ozbiljno pitanje koje ne može ostati nezapaženo.

 

 

Tu staje razum, tu prestaje sve, jer to jeste u svojoj suštini, u svojoj biti, fašizam. Ovakve izjave i ovakve pojave prethodile su i kristalnoj noći, a svi znamo šta je bilo poslije.

Najprije, da ne bi bilo zabune, nemam ništa protiv da Grad osnuje i Srpski kulturni centar, kulture nam nikad dosta, ali doktore, ova priča i ovakvi zahtjevi nemaju nikakve veze niti sa Srpskim kulturnim centrom, niti sa Aleksom Šantićem. Priča je mnogo dublja. Podsjećam, u Ćorovića kući je sjedište Srpskog kulturno prosvjetnog društva „Prosvjeta“ koje od svoje obnove uspješno radi i prezentira srpsku kulturu u gradu, ali i šire, posebno preko Šantićevog festivala djece pjesnika. E ta „Prosvjeta“ je trn u oku, jer je ne možete staviti pod stranačku i crkvenu kontrolu, a uz to vezana je za Prosvjetinu centralu u Sarajevu. Kad nije uspjelo preuzimanje ovog časnog društva osnovali ste pod okriljem crkve i stranačke centrale u Banja Luci svoju „Prosvjetu“ i preostale Srbe u gradu i na taj način počeli dijeliti.

 

 

Da nije pretužno, bilo bi jako smiješno.

U svakom slučaju motiv je preuzeti Ćorovića kuću i ugasiti „Prosvjetu“ koja djeluje nadstranački i širi svojim djelovanjem istinski viševjekovni duh Mostara.

Bedastoće da o pjesniku može govoriti samo njegov sunarodnjak ne mogu proći ni u vrtiću. Zamislite doktore da Vama kažu da ne možete operisati, recimo, slijepo crijevo, nekom Hrvatu ili Bošnjaku, jer ste Srbin, jer Vi to ne možete razumjeti kao što bi Hrvat ili Bošnjak.

Vjerujem da sad kažete da je ovo glupost. Naravno, ortodoksna glupost, kao i Vaša konstatacija da o Aleksi Šantiću kao kustos u njegovoj radnoj sobi može govoriti samo Srbin.

Mislio sam da je važno znanje i obrazovanje, a sve drugo je za po kući, kao papuče, naprimjer.

Zato doktore, ne držite javne časove iz predmeta koji se zove: Uvod u fašizam ili neofašizam.

 

 

 

Sead Đulić

Komentari
Na vrh