Kolumne

Piše Sead Đulić: Da li smo 30 godina kasnije uistinu nezavisni?

Dan je nezavisnosti Bosne i Hercegovine. Tačno je 30 godina od istorijskog referenduma. Časno je danas prisjetiti se tih sudbonosnih dana.

Valja reći da je Referendum o nezavisnosti Bosne i Hercegovine održan 29. februara i 1. marta 1992. Glasalo je ukupno 2.073.568 glasača (izlaznost 63,7%). 99,7% bilo je za nezavisnost, a 0,3% protiv. SDS je pozvao Srbe na bojkot referenduma i spriječio njegovo održavanje u pojedinim dijelovima zemlje. Tako je referendum pretežno bojkotiran u općinama u kojima su Srbi bili u većini.

 

Referendumsko pitanje glasilo je:

Jeste li za suverenu i nezavisnu Bosnu i Hercegovinu, državu ravnopravnih građana, naroda Bosne i Hercegovine – Muslimana, Srba, Hrvata i pripadnika drugih naroda koji u njoj žive?

Mjesec dana nakon referenduma uslijedio je rat u Bosni i Hercegovini.

Ali, prisjetimo se nekih važnih činjenica, jer skloni smo zaboravu. Dan nezavisnosti Bosne i Hercegovine nacionalni je praznik koji se obilježava 1. marta svake godine, a kojim se proslavlja nezavisnost Bosne i Hercegovine od Socijalističke federativne republike JugoslavijeReferendum za nezavisnost Bosne i Hercegovine održan je na preporuku Arbitražne komisije međunarodne konferencije o Jugoslaviji, u završnoj fazi disolucije bivše SFRJ, a označavao je opredjeljivanje građana ka budućnosti zemlje, a ujedno je bio i uvod u rat.

Rezultati referenduma prihvaćeni su 6. marta iste godine u Parlamentu Bosne i Hercegovine.

Ukaz o proglašenju zakona kojim se 1. mart proglašava Danom nezavisnosti Bosne i Hercegovine i državnim praznikom potpisao je predsjednik Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine Alija Izetbegović 6. marta 1995, neposredno nakon okončanja rata u Bosni i Hercegovini i tačno tri godine nakon što je Republička izborna komisija Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine potvrdila rezultate referenduma o određivanju statusa Bosne i Hercegovine.

Prethodno je Zakon o 1. martu donijela Skupština Republike Bosne i Hercegovine, 28. februara 1995. No, na osnovu ovog akta, danas se Dan nezavisnosti obilježava samo u jednom dijelu teritorije Bosne i Hercegovine, odnosno u Federaciji Bosne i Hercegovine.

Parlament je 28. februara 1995. donio odluku da se 1. mart slavi kao Dan nezavisnosti Bosne i Hercegovine. Dan nezavisnosti prvi put je proslavljen 7. aprila 1995. Evropska ekonomska zajednica priznala je ovaj dan kao Dan nezavisnosti Bosne i Hercegovine.

Vlada Republike Srpske osporava ovaj dan, te se on zbog toga slavi samo u Federaciji Bosne i Hercegovine.

To su činjenice i fakta, ali mislim da je važno progovoriti o još nekim pitanjima u ovim sudbonosnim vremenima, kako za nas u BiH, tako, rekao bih, i u Svijetu.

Trideset je godina kako su građani Bosne i Hercegovine rekli da žele samostalnu, jedinstvenu državu ravnopravnih građana i naroda na svakom njenom pedlju.

Rekli smo to i u četverogodišnjem ratu, te krvlju i svojim životima potvrdili.

A ja danas ovdje u BiH, sve nas pitam: Da li smo trideset godina kasnije uistinu nezavisni?

Da li mo svi na svakom pedlju domovine ravnopravni?

Da li smo svi zadovoljni državom i stanjem u njoj danas?

Mnogo je pitanja koja svakodnevno postavljamo i prečesto se ljutimo na odgovore ili šutnju umjesto odgovora.

Puno toga očekujemo od Bosne i Hercegovine. S pravom, jer to je naša domovina, ali redovno zaboravljamo da i Bosna i Hercegovina sa istim pravom i od nas mnogo toga očekuje. Čini mi se da je u ovim bremenitim vremenima, kada crno kolo ponovo igra oko naše domovine, jedino pravo pitanje i jedina prava misao svakog od nas: Šta smo svi mi pojedinačno, ali i kolektivno, spremni danas dati i žrtvovati za domovinu?

Kada to u svojim glavama osvijestimo, čini mi se, niko nam ništa neće moći. Zato, neka obilježavanje ovogodišnjeg Dana nezavisnosti Bosne i Hercegovine bude naš svojevrsni referendum odanosti državi i spremnosti za očuvanje njene nezavisnosti, njene cjelovitosti i ravnopravnosti svih njenih građana i naroda.

Ako to učinimo, ima nade za nas, ima budućnosti za našu djecu, ali biće i snage u nama za savladavanje svih teškoća i iskušenja koja stoje pred nama.

Vjerujmo u sebe, vjerujmo u vječnost Bosne i Hercegovine, vjerujmo u našu zajedničku snagu koju crpimo iz hiljadugodišnje historije koja nam teče venama.

Ne očekujmo da sve za nas učine prijatelji. Na nama su prvi koraci i važne akcije, a neka prijatelji pomognu. Mi moramo biti u prvim redovima borbe za našu domovinu, a neka prijatelji budu vjetar u naša leđa.

Ako budemo čekali da oni sve urade za nas, neće biti ni ni domovine niti nas u njoj. Davno je rečeno, a historija potvrdila, da nikada nikome istinska sloboda nije došla na vrhovima bajoneta tuđih vojski.

Zato svi mi, još danas, moramo u jedinstven opštenarodni front za spas Bosne i Hercegovine. U tom kontekstu ima smisla reći: Sretan vam Dan nezavisnosti.

Živjela vječna Bosna i Hercegovina!

 

Sead Đulić

Na vrh