Kolumne

Piše Sead Đulić – Čovječe, ne idi malen ispod zvijezda, probudi se

Nakon farse sa pregovorima u Neumu, te obraćanja predsjednika Hrvatske demokratske zajednice Bosne i Hercegovine na vanrednoj sjednici Narodne skupštine Republike Srpske, sjetih se jednog davnog proglasa koji je uputila grupa Hrvata Hrvatima Hercegovine. Proglas je objavljen u listu „SLOBODA“, broj 12, od 4. aprila 1945. godine, na strani broj 6. Evo integralnog teksta proglasa:

 

„HRVATIMA HERCEGOVINE

        Zahvaljujući sjajnim pobjedama naše junačkeNarodno-oslobodilačke vojske, dičnim sinovima  kršne Hercegovine i ponosne Dalmacije, oslobođen je naš Mostar, a ukratko poslije toga naša junačka XxiX Hercegovačka divizija oslobodila je čitavu Hercegovinu. Koristeći se izvojevanom slobodom sastali smo se da se slobodno i otvoreno obratimo hrvatskom narodu Hercegovine i da mu, kao njegovi vjerni sinovi, ukažemo na pravi put. Hrvati Hercegovine nijesu u oslobodilačkoj borbi naših naroda dali od sebe onoliko koliko su morali dati, onoliko koliko su dali Srbi i Muslimani, onoliko koliko su dali Hrvati ostalih krajeva. Naprotiv, veliki broj Hrvata Hercegovine borio se za odbranu Hitlerove Njemačke. Uzroci tome leže u protvnarodnom radu nekih pretstavnika HSS-a još u bivšoj Jugoslaviji. Istaknuti pretstavnici HSS-a u našim krajevima, kao Bariša Smoljan i Marko Suton, nijesu povezivali napredne demokratske snage hrvatskog naroda sa naprednim snagama iz redova Srba i Muslimana već su u redove HSS-a uvlačili izrazite frankovce. Oni su, pomognuti jednim dijelom svećenika, raspirivali šovinističku mržnju prema drugim narodima i još prije rata širili fašističke ideje, popularisali fašizam i time sijali iluziju u hrvatskim masama da svoje oslobođenje mogu očekivati od fašističke Njemačke. Oni su stvorili Mačekovu zaštitu od frankovačkih elemenata, koja se, dolaskom Pavelića stavila njemu u službu i iz koje je regrutovana većina ustaških koljača. Njihovom izdajničkom radu treba pripisati da je veliki dio Hrvata Hercegovine prihvatio ustašku NDH sa iluzijom o hrvatskoj državi, ne uviđajući da je to bila fašistička Hitlerova tvorevina. Neki istaknuti funkcioneri HSS-a, kao što su Lukas Juričić i Vide Palameta, postali su ustaški koljači. Ustaški Jamari sa Pavelićem na čelu, varvarskim uništavanjem nevinog srpskog življa i slanjem sinova hrvatskog naroda da se bore za interese njihovih švapskih gospodara protiv naše braće Rusa, bacili su sramnu ljagu na lice hrvatskog naroda Hercegovine.

 

       I kad se hrvatski narod u ostalim krajevima digao na oružje da spere sramnu ljagu sa hrvatskog imena onda su se Mačekovi agenti zajedno sa ustašama i nekim fašistički orjentisanim svećenicima bacili svom snagom na učvršćivanje domobranstva, na organizovanje zelenog kadra, nastojeći da što više vežu Hrvate Hercegovine  za njemački fašizam, protiv boraca za slobodu hrvatskog naroda. Takva njihova politika bila je uperena direktno protiv slobode i opstanka hrvatskog naroda. Oni su po nalogu svojih švapskih gospodara ubijali najbolje sinove hrvatskog naroda, pljačkali i palili hrvatske kuće samo da bi ugušili svaki slobodarski pokret Hrvata Hercegovine.

 

       Danas je već svakome jasno da fašistička Njemačka gubi rat, da se ratni požar, koga su njemački pljačkaši pronijeli Evropom, sve dublje unosi u samu Njemačku. Sa istoka naša slovenska braća Rusi došli su na domak Berlina, sa zapada armije naših velikih saveznika stigle su na Rajnu. Naša junačka Narodno-oslobodilačka vojska čisti našu zemlju od posljednjih ostataka demoralisanih njemačkih vojnika i domaćih izdajnika.

 

       Kroz ovu borbu hrvatski je narod našao svoj put, a to je put zajedničke borbe sa ostalim narodima Jugoslavije protiv okupatora i njegovih slugu. Tim putem davno su pošli Hrvati Dalmacije i Hrvatske, tim putem davno su pošli i najbolji sinovi hrvatskog naroda Hercegovine. Taj put pokazao je hrvatskom narodu najbolji njegov sin – naš Tito. Taj put bio je dostojan odgovor hrvatskog naroda i okupatoru i domaćim izdajnicima. Idući tim putem hrvatski narod je izgradio svoju vojsku i stvorio slobodnu federalnu Hrvatsku. Samo tim putem stvoreno je prvi put u istoriji Bosne i Hercegovine istinsko bratstvo i jedinstvo Srba, Hrvata i Muslimana. Zajedničkom borbom i zajedničkim naporima naši narodi stvorili su slobodnu federalnu jedinicu Bosnu i Hercegovinu, bratsku zajednicu Hrvata, Srba i Muslimana, u kojoj će svaki Hrvat živjeti slobodno, sretno i zadovoljno i biti ravnopravan sa braćom Srbima i Muslimanima. Njegova su prava zagarantovana isto kao i Hrvatu u federalnoj Hrvatskoj. Nova demokratska federativna Jugoslavija osigurava čitavom hrvatskom narodu njegovu nacionalnu slobodu, ravnopravnost i život dostojan čovjeka.

 

        Ugledajmo se na Hrvate Dalmacije i Hrvatske, ugledajmo se na bratski slobodarski srpski narod koji je uništio svoje izrode – četnike – i pošao u borbu za slobodu svih naših naroda. On je odigrao glavnu ulogu u obaranju velikosrpske klike da se više nikad ne povrati na grbaču naših naroda. Primimo svi njegovu bratski pruženu ruku. Primimo bratski pruženu ruku Muslimana koji se već odavno nalaze u Narodnooslobodilačkom pokretu. Uništimo izdajnike iz naših redova oružanom borbom u redovima Narodno-oslobodilačke vojske. Sperimo ljagu sa lica hrvatskog naroda Hercegovine koju mu je bacio krvnik Pavelić, Maček i njegovi agenti.

 

        Pozivamo hrvatski narod Hercegovine da još smjelije i odlučnije pristupi u Narodno-oslobodilački pokret. Tu je mjesto svakom poštenom i rodoljubivom Hrvatu. Svi u redove Narodno-oslobodilačke vojske – naše osloboditeljice. Učvrstimo našu novu demokratsku narodnu vlast. Okupimo se oko Narodno-oslobodilačkog fronta, jedinstvene i općenarodne političke organizacije naših naroda. Dajmo sve od sebe da se što prije potpuno oslobodi i obnovi naša zemlja. Samo će tim putem hrvatski narod ostvariti svoje vjekovne težnje za nacionalnom slobodom, ravnopravnosti i boljim životom.

 

ŽIVJELO BRATSTVO HRVATA, SRBA I MUSLIMANA !

ŽIVJELA SLOBODNA FEDERALNA BOSNA I HERCEGOVINA !

ŽIVIO NARODNO-OSLOBODILAČKI FRONT BOSNE I HERCEGOVINE !

ŽIVJELO ZEMALJSKO ANTIFAŠISTIČKO VIJEĆE NARODNOG OSLOBOĐENJA BOSNE I HERCEGOVINE !

ŽIVJELA NAŠA JUNAČKA NARODNO-OSLOBODILAČKA VOJSKA !

ŽIVJELA FEDERATIVNA DEMOKRATSKA JUGOSLAVIJA !

ŽIVIO VOĐA NAŠIH NARODA, NARODNI HEROJ, MARŠAL JUGOSLAVIJE, JOSIP BROZ TITO !

ŽIVJELI NAŠI VELIKI SAVEZNICI SOVJETSKI SAVEZ, ENGLESKA I AMERIKA !

SMRT FAŠIZMU – SLOBODA NARODU !

 

 

SA SASTANKA U SLOBODNOM MOSTARU, 4. OŽUJKA 1945. g.

Slijede potpisi: Dr Božidar Božić, advokat, Mostar; Petar Nujić – Reks, dipl. Pravnik, Drinovci; Dr Rade Smoljan, advokat, Mostar; Marko Lukenda, seljak, Tihaljina; Ivan Soldo, školski nadzornik, Mostar; Mirko Musa, seljak, Veliki Ograđenik; Ing. Čedo Milićević, Mostar; Luka Milićević, rudarski radnik, Mostar; Ing. Jakov Šunjić, Mostar; Karlo Marić, rudarski radnik, Goranci; Dr Cvitan Spužević, advokat, Mostar; Jure Džidić, seljak, Goranci; Stanko Radoš, apsolvent tehn. Mostar; Dane Rimac, elektro monter, Mostar; Ljubo Kožulj, trgovac, Bijelo Polje; Dr Vjekoslav Glavesanović, liječnik, Mostar; Marijan Zanotić, gostioničar, Trebinje; Mate Markotić, kapetan NOV, Ljubuški; Stipe Ramljak, seljak, Posušje; Šimun Praljak, seljak, Trebižat; Marijan Knezović, seljak, Široki Brijeg; Ing Ivan Lose, Mostar; Nikola Raffaeli, advokat, Ljubuški; Ivan Marić, seljak, Dubrave; Toma Galić, seljak, Bijača; Jure Granić, seljak, Grab; Ivan Jerkić, diplomirani tehničar, Mostar; Šćepo Čuljak, seljak, Bijelo Polje; Vidoje Saračević, Popovo Polje; Ing Mijo Žuić, Mostar; Jure Mikulić, seljak, Mamići; Dr Ante Jamnicki, liječnik, Mostar; Mladen Spužević, dipl. Pravnik, Mostar; Mile Oreč, seljak, Posušje; Vladimir Zubac, krojački obrtnik, Mostar; Mate Azinović, željeznički radnik, Bijelo Polje; Mijo Čuvalo zv. Žic, seljak, Proboj (Ljubuški); Stipan Prlić, seljak, Sovići; Dane Bušić, seljak, Gorica; Pavao Ančić, učitelj, Bijakovići; Jozo Ivanković, seljak; Žarko Novak, šofer, Polog; Mirko Zovko – Ivkić, trgovac, Polog; Ivan Ćavar, gostioničar, Polog; Šimun Džida, seljak, Veliki Ograđenik; Marko Šoljić (Španac), Crnač; Jozo Leko, seljak, Mamići; Adam Macan, seljak, Mamići; Nikola Zadro, seljak, Mamići; Mlinarević Matiša, seljak, Tihaljina; Milan Petrović, trgovac, Klobuk; Jure Jurković, seljak, Zvirovići; Mladen Knežević – Traktor, tipograf, Mostar; Paško Bubalo, seljak, Hardomilje; Ivan Marić, seljak, Posušje; Dr Ante Babić, sudija, Mostar; Andrija Markotić, seljak, Grabovnik; Šimun Medić, seljak, Čerin; Ing Kamilo Rudeš, Mostar; Stipe Brekalo, mehaničar, Ljubotići; Stanko Prusina, seljak, Hamzići; Matan Soldo, seljak, Krućevići; Vladimir Hlubna, željeznički činovnik, Mostar; Petar Planinić, seljak, Cerno; Franjo Damnjanović, seljak, Ljuti Dolac; Božo Barbarić, seljak, Veliki Ograđenik; Šimun Mijatović, seljak, Krehin Gradac; Ivan Primorac, seljak, Bijača; Stipica Pinjuh, seljak, Čerin; Nikola Fertilio, zubar, Mostar; Pero Milićević, mehaničar, Mostar; Mirko Vlaho, mehaničar, Mostar; Nikola Šunjić, seljak, Rodoč.“

 

Bez obzira što je ovo pisano u neko drugo vrijeme i u nekim drugim okolnostima, možda čak mnogo težim od ovih koje mi živimo, čuo se glas suprotan od preovlađujućeg.

Danas se pitam, da li je moguće čuti dovoljno snažan i artikulisan glas suprotan od danas preovlađujućeg, jer bez drugog glasa, kakav god on bio, stvari će ostati iste, a konsenzus je svih da ovo što imamo nije dobro.

Dok ponovo ne sjednu seljak, inžinjer, advokat, liječnik, šofer, mehaničar, rudarski radnik, trgovac, gostioničar i brojni drugi, i zajedno ne artikulišu svoj glas mi ćemo živjeti u prošlosti, a bez nade za budućnost.

Čovječe, ne idi malen ispod zvijezda, probudi se.

Na vrh