Presude Evropskog suda za ljudska prava (ESLJP) obavezuju državu na koju se odnose. Obaveza država da izvrše presude Evropskog suda propisana je članom 46., stav 1. Konvencije, a obaveza ispunjenja uslova prijateljskih rješenja članom 39., stav 4. Konvencije.
Dakle, presude Evropskog suda za ljudska prava su obavezujuće za sve države koje su potpisnice Konvencije o ljudskim pravima, a kada je riječ o Bosni i Hercegovini, ta Konvencija je kategorija iznad Ustava.
S obzirom na to da je sadašnji Ustav naše države privremeni i neevropski, kao posljedica mirovnog sporazuma, jasno je da Bosni i Hercegovini treba ustav koji se usvaja demokratskom procedurom, demokratski izabranih zvaničnika. A da bi zvaničnici bili izabrani demokratski, izborno zakonodavstvo mora garantovati prava jednakosti svim građanima. A to su presude ESLJP koje se tiču Bosne i Hercegovine jasno precizirale – pet ih se tiče pasivnog, a posljednja u predmetu “Kovačević protiv Bosne i Hercegovine” na aktivno biračko pravo.
Vladavina prava, koju diplomatski kor kontinuirano pominje u pokušaju da nas u “Bosni i Hercegovini poduči tome”, podrazumijeva da nema cjenkanja s presudama i načinom njihovog izvršenja. Država dijelom može koristiti određene alate za provođenje tih presuda, ali ih ne može provoditi suprotno suštini odlučenog, vladavini prava i Konvenciji o ljudskim pravima.
No, ambasador Sjedinjenih Američkih Država Michael Murphy u strahu od propasti projekta na kojem želi sačuvati i svoju karijeru “Trojka – Dodik – Čović – 2030”, iznosi nebulozno tumačenje kako presude moraju provesti isključivo politički lideri u Bosni i Hercegovini.
Sve i da to može i treba tako opet je nemoguće, s obzirom da su lideri u Bosni i Hercegovini uz pomoć internacionalne zajednice samoproklamovani u plemenske/etničke vođe, a ne demokratski i u skladu s evropskom praksom izabrani predstavnici vlasti.
I Murphyju je jasno da je potpuno kontradiktoran pravilima prostora s kojih dolazi i, kako reče Miro Lazović, omogućava Čoviću i Dodiku da nastavljaju blokirati proces provođenja presuda ESLJP, a svojoj kreaciji Trojki stvara tunel za bijeg od odgovornosti.
Da je ovakvu izjavu dao kao zvaničnik svoje države na njenom teritoriju, vjerovatno bi bio na saslušanju, jer svako derogiranje i podrivanje vladavine prava u uređenim državama je kažnjivo.
No, s protokom vremena od Daytona do danas postalo je kristalno jasno da su nas upravo diplomate i političari iz internacionalne zajednice, predvođene SAD-om, Velikom Britanijom i EU, gurnule u mračnu rupu necivilizacijskih, nedemokratskih i neevropskih vrijednosti.
Jer, prije nego su svoje diplomatske misije učvrstili u Bosni i Hercegovini ova zemlja je imala izbore kakave imaju uređene zapadne države. Omogućili su nam to oni koji su netom iz socijalističkog samoupravljanja otvorili vrata evropskih i demokratskih pravila i vrijednosti.
A onda su nam Murphyjevi sunarodnjaci kreirali Dayton i svih skoro 30 godina nudili i kreirali lažna rješenja za izlazak države Bosne i Hercegovine iz faze rata i Ustava kao dijela mirovnog sporazuma u fazu evropskih integracija, što bi trebalo po automatizmu značiti i prelazak na vladavinu prava i puno poštivanje ljudskih prava. To se u Bugarskoj, Rumuniji, Češkoj… nije spustilo s neba, nego im je omogućeno kako da iz bivšeg pređu u sistem koji savremena civilizacija smatra najboljim.
U Bosni i Hercegovini oni koji su razmišljali kao i Murphy vodili su priču ukrug, a sada je i jasno da su to činili s namjerom. Pitanje je samo motiva takvog djelovanja! A taj motiv otkriven je onda kada su uz Murphyja došli Escobar, Palmer, Varhelyi, Eichhorst i ponudili nam da iz zemlje koja je 1991. godine bila demokratska na početku druge dekade drugog milenija prhvatimo pravila i vrijednosti plemenskih zajednica od prije više stoljeća. Jer, ukoliko se nađu faktori koji će pristati na takva rješenja, država Bosna i Hercegovina je neodrživa kao takva i lako rastaljiva na veće skupove kao što su Srbija i Hrvatska.
Stoga nema sumnje da izrugivanje vrijednostima iz kojih dolazi Murphy koristi kao priliku da nas uvuče u narativ u kojem ovisimo od tripartitne političke mase, a koju je već pripremio na mračna rješenja.
Prva presuda ESLJP otvorila je ozbiljnu pukotinu u tim planovima, a posljednja u predmetu “Kovačević protiv BiH” zaokružila cjelinu zbog koje će se međunarodna zajednica ili morati vratiti paradigmi iz koje dolazi, a to su vladavina prava i ljudska prava, ili će morati jasno reći da su po američko-evropskom mjerilu agresija, genocid, UZP, etničko čišćenje isplativi u stvaranju mononacionalnih država.
Takvo djelovanje stvorilo bi presedan u internacionalnom pravu i odnosima. Stoga je Murphy izvrtanjem činjenica pokušao zaštititi svoj projekat i očuvati ga u životu, kako bi jednog dana njegovi puleni izglasali da je demokratija kada dva čovjeka u Sarajevu vrijede manje od dvojice ljudi u Banjaluci i trojice u Širokom Brijegu, i kada onaj koji se izjašnjava kao Bosanac ne vrijedi nikako. Zato je Murphyja strah evropskih presuda, jer zna da, ukoliko se stvori kritična masa, politika koje će institirati da budu provedene kako pravo zapovijeda, njegov plan biva poništen s nulom.
A onda će morati da se vrati u Ameriku praznih ruku i da radi za kopir-aparatom trećeg zamjenika, petog savjetnika drugog sekretara!
foto – Facebook
